„SOS korona" preti da dezintegriše EU

Tanja Vujić

18. 07. 2020. 21:00

Ангела Меркел, Емануел Макрон и Шарл Мишел (Фото EPA-EFE/Stephanie Lecocq)

Hiljadu i osam stotina milijardi evra. Ta vrtoglava suma juče je okupila 27 lidera članica EU na prvom samitu „licem u lice” u Briselu od izbijanja pandemije korone. Njene posledice gurnule su EU u najtežu recesiju u njenoj istoriji. Da li 27 lidera mogu da se dogovore koliko je novca neophodno za sanaciju posledica pandemije i kako da taj spasilački program pridodaju budžetu EU za period 2021–2027?

Suprotna su viđenja „situacije”. U tabore su se izdvojili koronom urušeni južnjaci (predvođeni Italijom i Španijom), stroge severnjačke štediše (Holandija, Austrija, Danska, Švedska i uz njih Finska), prkosni predstavnici istočnog krila (na čelu s Poljskom i Mađarskom), i „centralno” krilo grozničavo željno finansijskog kompromisa u trenutku domaće krize i rastućih geopolitičkih apetita Kine i Amerike. Predloženi paket spasilačkih mera vredan je 750 milijardi evra, upakovanih u dugoročni budžet unije (u poslednji čas stesan na 1,05 biliona evra).

Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta (ES), kancelarka Angela Merkel (Nemačka predsedava unijom do kraja godine), i francuski predsednik Emanuel Makron pred početak jučerašnje sednice nisu bili optimisti da će dogovor ovog puta biti postignut.

„Po ekonomskim i društvenim posledicama, suočavamo se s najtežom krizom od Drugog svetskog rata. Biće potrebna politička hrabrost da donesemo odluke u interesu zajednice država EU”, upozorio je Mišel.

Merkelova je, uprkos nedavnim ocenama da „EU nema vremena za gubljenje pred korona-krizom” i da je sada „na ispitu kohezija Evropske unije”, juče ujutru, na svoj 66. rođendan, zvučala teskobno, rekavši da očekuje „veoma, veoma teške pregovore”.

Makron je sa susreta s holandskim premijerom Markom Ruteom izašao još zabrinutiji: „Nastupajući sati biće sudbonosni. Reč je o sudbini evropskog projekta”, procenio je šef Jelisejske palate.

Zvanični Hag, Beč, Kopengahagen i Stokholm, a uz njih i Helsinki, na „korona trenutak EU” gledaju sa stanovišta da treba minimalno da odreše sopstvene budžetske kase. Ko kaže da u spasilačkom programu treba da bude 750 milijardi evra, pitala se uoči samita Karolina Edštadler, austrijska ministarka za odnose sa EU. Po njenom mišljenju, „teško je i zamisliti da bi EU ovog vikenda mogla postići bilo kakav dogovor”. Ne dolazi u obzir da od predloženih 750 milijardi evra 500 milijardi bude dodeljeno bespovratno, bez nadzora trošenja i bez reformskih obaveza, članicama EU koje su najteže pogođene koronom, istakao je Rute. Švedska ne isključuje veto na predlog EK o formatu spasilačkog programa i dugoročnog budžeta, najavio je premijer Stefan Leven. Helsinki bi razumeo skromniji spasilački program, izjasnila se Sana Marin, premijerka Finske, preneo je „Fajnenšel tajms”.

Na suprotnom kraju megdan-polja, premijer Grčke Kirijakos Micotakis upozorio je da Atina „ovog puta ne bi prihvatila nikakav briselski nadzor” nad sredstvima usmerenim joj od Evrope za sanaciju posledica pandemije. „Grčka je mnogo sazrela od dužničke krize. Grčka želi da odlučuje o sopstvenim reformama”, istakao je Micotakis.

Novac za Italiju (kojoj bi, prema nekim računicama, od onih 750 trebalo da stignu oko 82 milijarde) nije nikakav „poklon EU”, već novac usmeren članici koja se obavezuje na oporavak ekonomije i dugoročne strukturne reforme, poručio je Mauricio Masari, ambasador Italije pri EU.

Između ova dva tabora, mađarski premijer Viktor Orban dobio je od parlamenta u Budimpešti mandat da blokira bilo kakav predlog spasilačkog EU fonda i dugoročnog budžeta unije koji bi usmeravanje para iz zajedničke kase uslovio striktnim poštovanjem vladavine prava, po rastegljivim briselskim uzusima.

U pokušaju da odobrovolji kvartet „štedljivih” (s Finskom u pozadini), Šarl Mišel je pred samit u Briselu delimično stesao format zajedničke kase EU do 2027. i otvorio put većem učešću članica u odlučivanju o dodeli novca ugroženijim članicama. Neki u tome već vide početak fragmentacije EU. Mišel je kvartetu nepopustljivih odobrio rabat na ulaganja u zajednički budžet – stavka kojoj se Brisel od bregzita odlučno opirao. Tome se zvanična Varšava odlučno usprotivila: „Loš je predlog Brisela da pojedine države zarađuju zato što prilažu zajedničkoj kasi EU”.