Futurama 2

18. 06. 2008. 22:00

13-06-2108.
Grad: Jagodina
Zona: Istok
Republika Zapadna Srbija

Poštovani Prijatelju s Druge Strane,
obradovala me je iskrenost Tvog pisma. Kako je tužno to što su naša dva Naroda, Zapadni i Istočni Srbi, uz sve nesumnjive istorijske bliskosti, Stranci jedni drugima! Meni to pada teže od svega. Stoga predlažem: hajde da barem nas Dvojica, bez obzira na to što Ja živim s jedne a Ti s druge strane Zida, ne budemo Stranci! Odlučimo li tako, Prijatelju, sigurno će se barem jedan točkić u Kosmičkom Rasporedu Stvari pomeriti. A i to je već nešto!

U svakom slučaju, pretpostavljam da Ti je jasno da Mi o Vama znamo mnogo Više nego Vi o Nama. Preciznije, Vi ste neprestan izvor Naše pažnje. Na našim poluslobodnim Medijima (pored Radija, koji su, čujem, i Vama nedavno uveli, Mi imamo i dva TV-Programa: TV-Delta 1 i TV-Delta 2) Vi ste redovan izvor Sprdnje i Omalovažavanja.

Nama je Ovde, hvala na pitanju, dobro. Ali, ni kod Nas nije sve Med i Mleko, kako Vi tamo često volite da maštate. Za razliku od Vas, na primer, Mi radimo svih sedam dana nedeljno i nemamo ni Socijalno ni Zdravstveno Osiguranje. S druge strane, imamo sjajno dvanaestočasovno radno vreme tako da u danu ostane prilike i za raznorazne Slobodne Aktivnosti. Ja sam, recimo, zaposlen u Delta-Pogonu Za Razvrstavanje u jednoj od Delta-Fabrika Za Dalju Obradu Suvih Šljiva a u slobodno vreme odlazim na večernje časove Ikebane koji se organizuju u lokalnom Delta-Centru Za Obrazovanje I Zabavu. Obrazovan sam za Delta-Optičara tako da ponekad mislim kako sam mogao i bolje da prođem ali – ne žalim se. Ne mogu a da ne primetim da stroga primena tzv. totalitarizujućeg Delta-Principa, čedo nekadašnje Kancelarke Milke Forcan i okosnica Naše Ekonomske Politike, daje izuzetne rezultate. Građane iscrpljuje ali zato Privredu podiže direktno iz pepela.

Lično sam na Referendumu glasao „Protiv” ali sad priznajem da nam uopšte nije loše otkad smo se ponovo odlučno posvetili Šljivama i Svinjama. Istina da je, zahvaljujući procesu prisilne prekvalifikacije, nekadašnji sloj tzv. Intelektualaca nepovratno stradao, ali su zato naši (do tad uništeni) Gradovi procvetali. O Selima da i ne govorim.

Može se reći da je ovde kod Nas čvrsto uspostavljena Vladavina Ljudskih (i Mutantskih) prava. Kad su kod Nas temperature više od 50 stepeni u hladu, na primer, tada ne radimo ni Mi, a bogami ni Mutanti.

Za razliku od Nas koji smo se čvrsto opredelili za Integraciju i Saradnju, Vi ste, po okončanju „Našeg rata” i cepanju nekad zajedničke Domovine, odabrali put Nezavisnosti i Izolacionizma. Odmah ću Ti reći da Vam zbog toga mnogi ovde zavide. Smatraju da Vam je bolje. Da ste gladni ali Svoji. Da se niste jeftino prodali. Da živite teško ali da barem znate zašto. Zanima me Tvoje iskreno mišljenje o tome.

Inače, ja stanujem na sedmom spratu jednog od istovetnih nebodera koji se prostiru duž velelepnog bulevara koji odnedavno i zvanično nosi ime najveće ličnosti u našoj dugoj i ponosnoj Istoriji: Prvog Predsednika – Dragana Markovića Palme. Prelepi u svom ogoljenom funkcionalizmu, oni formiraju Naš u Svetu (ili barem u onome što je od Njega nakon Velikog rata ostalo) čuveni skyline. Ponekad, kad se žuti oblaci podignu, izađem na terasu i pokušavam da vidim šta se to dešava tamo kod Vas, s druge strane u Svetu jednako čuvenog Jagodinskog Zida. Jednom sam od kolege s posla pozajmio dvogled, sačekao pogodan trenutak i osmatrao Vas čitavih pola sata koliko su mi vremenski uslovi omogućili. Video sam zapuštene izloge, zamandaljene radnje, prazne kioske po razorenim, blatnjavim ulicama, udžerice i potleušice, rikše, bicikle i zaprege, bolesne, izgladnele pse, par Prosjaka, Gubavaca, Kurvi i Policajaca i mnoge oronule zgrade bez prozora. Ali, onda se žuti oblak ponovo spustio i ja sam se brzo povukao u svoj ušuškan premda poprilično luksuzan stan od devet kvadrata koji sam, dragi moj nesrećni Prijatelju s Druge Strane, kupio na kredit. Do sad sam mukotrpno otplatio sedam godišnjih rata. Ostalo mi ih je još trideset i tri.

Vreme je da prekinem – moram nazad na posao. Moja današnja petnaestominutna pauza već je istekla. Za kraj sam, ipak, sačuvao lepu vest. Da, istina je ono što se kod Vas tek šuška – uskoro će Nam biti omogućeni Susreti u Strogo Kontrolisanim Pograničnim Zonama. Vaš Hereditarni Predsednik Vojislav IV Šešelj nekoliko puta se (navodno tajno – ali naši poluslobodni Mediji sve pročačkaju) susreo s našom Kancelarkom Hedom Forcan i veći deo tog Istorijskog dogovora već je utvrđen. Siguran sam da ne treba posebno da ti naglašavam koliko se i sam nadam i radujem Našem skorom susretu.

Puno te pozdravlja tvoj odani Prijatelj s Druge Strane

ps – ne oklevaj, piši!