Mi i SZO
(Фото Пиксабеј)
Uz Međunarodni komitet Crvenog krsta (Crveni krst), Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je nadnacionalno telo s nemerljivo velikim doprinosom očuvanju zdravlja, kao i sprečavanju i suzbijanju bolesti, odnosno smrti u svetu. Srbija joj duguje zahvalnost za iskorenjivanje malarije, pegavca i povratne groznice, eliminaciju difterije i dečje paralize, suzbijanje i sprečavanje tuberkuloze, da pomenemo samo neke primere. I u trenutno aktuelnoj borbi protiv kovida 19, SZO se istakla donacijama i raznim drugim vidovima podrške.
Otuda je sociološki zanimljiv fenomen sumnjičavosti prema ovoj dobročiniteljskoj organizaciji u delu naše javnosti. Nećemo se osvrtati na nastrana viđenja SZO kao činioca međunarodne zavere, namerne da čipovima u vakcinama ili na druge suludo izmaštane načine potčini čovečanstvo. Valja, međutim, ponuditi odgovor zagovornicima ideje, neobjašnjivo i neopravdano prisutne u Srbiji, da SZO, uz sve svoje dobre strane, služi interesima međunarodnog kapitala, pre svega „farmakomafije”.
Organizacijom ne upravlja grupa otuđenih moćnika, već skupština, sačinjena od predstavnika, obično ministara zdravlja iz oko 200 zemalja članica. Kako je to glomazno telo za operativni rad, postoji i izvršni odbor, sačinjen od predstavnika 34 zemlje, s trogodišnjim mandatom. Generalni direktor i oko 5.000 zaposlenih predstavljaju samo tehnička lica, obavezna da sprovode odluke skupštine i izvršnog odbora. Ko bi tu onda uspostavljao neki mafijaški „reket” i prihodovao od njega?
Sve naše vlasti cenile su pomoć i savete SZO, mada nisu s podjednakom prilježnošću prihvatale davane preporuke. Tako smo ignorisali upozorenje da se očekuje pandemija nepoznate bolesti, verovatno prenosive putem vazduha, što se pojavom kovida 19 pokazalo kao brzo ispunjujuće proročanstvo. Sledstveno, muka nas je naterala da zabranjujemo kretanje osetljivim populacionim grupama, jer nismo imali dovoljno opreme ni testova da tragamo za obolelima i njihovim kontaktima u meri u kojoj je na tome insistirala SZO.
Oglušili smo se i o mudro upozorenje da popuštanje stega, tzv. tranzicija ka normalnosti, mora da se sprovodi postupno, uz brižljivo praćenje efekta svake ublažene mere. Posledice svoje nestrpljivosti osećamo ovih dana. Zatrpan poslom, naš zdravstveni sistem u mnogim sredinama zanemaruje traganje za „kontaktima”, kako se označavaju osobe koje su bile u dodiru sa izvorima zaraze. Tačno je da se nalazimo u četvrtoj, najintenzivnijoj fazi rasejavanja zaraze u zajednici, ali SZO preporučuje da se ni tada ne odustaje od suzbijanja kovida 19 otkrivanjem kontakata i njihovom izolacijom.
S druge strane, kad je reč o nekim kategorijama pacijenata za koje se sumnja da su zaraženi novim virusom korona, uveli smo serološke testove (određivanje antitela iz krvi) kao međukorak u dijagnostičkom postupku. Taj pristup se nigde ne preporučuje iz brojnih čvrsto obrazloženih razloga.
Najgore od svega je što je izgubljeno poverenje u Krizni štab. Njegovi članovi su u velikoj meri odgovorni za nastalu situaciju nedoslednim i samoopovrgavajućim izjavama davanim tokom vremena, još više međusobnim demantovanjem posle sastanaka sa kojih se očekivao usaglašen stav, a najviše pozivanjem na brojeve za koje su i sami priznavali da nisu tačni.
Nije realno ni da se pristupi personalnim promenama u Kriznom štabu, a ni da se narod natera da zaboravi sumnje koje je s manje ili više opravdanih osnova stvorio prema ovom telu ključnom za protivepidemijsku borbu. Nalazimo se u pat-poziciji, koju su stari Latini nazivali limbusom.
Kao razuman izlaz nameće se okretanje ka SZO, uz molbu da nam pošalje tim eksperata. Ne znaju oni mnogo više od nas, ali imaju autoritet i oreol nepristrasnosti, pa bi se njihova reč prihvatila. Takav pristup pokazivao se u prošlosti delotvornim, od suzbijanja pegavca pre mnogo decenija, preko borbe protiv variole 1972, do skorašnjih sličnih poseta. I naši stručnjaci su često putovali po svetu u svojstvu eksperata, pa poziv ne treba shvatiti kao slabost, već kao međunarodnu saradnju.
Epidemiolog, profesor Medicinskog fakulteta u penziji
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista