„Latice zatočeništva" Fernanda Arabala
Фернандо Арабал (Фото: ЦЗКД)
Centar za kulturnu dekontaminaciju emitovaće večeras od 19 sati scensko čitanje novog dramskog teksta španskog umetnika Fernanda Arabala „Latice zatočeništva” iz svog dvorišta, bez prisustva publike. Ovo delo pisao je za jednu glumicu, u vreme izolacije povodom virusa korona od 20. marta u 12 časova do 10. maja u Parizu, za 10 ili manje gledalaca, u trajanju od 88 minuta. Pisac, scenarista, slikar, glumac Fernando Arabal rođen je u Španiji 1932., više od šest decenija živi u Parizu. Danas puni 88 godina.
– „Latice zatočeništva” su Arabalov krik. Krik koji se prolama pustim ulicama cele planete. Krik iz zatočeništva. Krik u ime svih zatočenih. Krik protiv ovog perfidnog rata, u kome se ne puca. U kome meta nije ljudsko telo već um, duh, sloboda. Svi smo zatočeni. Svedeni u sopstvene krugove. Zatrpani tekovinama sopstvenog rada, krećemo se u besmislu, i sudaramo sa besmislom svega, što smo navedeni i zavedeni, nagomilali oko sebe. Zatrpavši širinu i slobodu. Nemamo kud. Uhvaćeni smo u sopstvenu klopku. Prevareni. Glupo, naseli. Arabal ima oružje protiv silnika i mučitelja. Oružje koje oni nemaju, niti će ga ikada dobiti: poeziju – kaže glumica Dobrila Boba Stojnić, koja je prevela delo „Latice zatočeništva” i koja će ga večeras čitati. Režiju potpisuje Mita Udovički.
Intrigantni Fernando Arabal više od pola veka prisutan je na Bitefu, odnosno od 1968. kad je u njegovom drugom festivalskom izdanju uzbudio pozorišne duhove kontroverznim komadom „Groblje automobila”, u režiji Viktora Garsije. U umetničkim krugovima za Arabala tvrde da je otelotvorenje „paničnog čoveka”, čiju je definiciju dao u svom istoimenom eseju: „iskreni čovek svoga veka”, „bezumni talenat”, „jasni entuzijazam”, „delatnost u više žanrova, kao u doba renesanse” uz „odbacivanje zakona gravitacije”. Arabalov umetnički rad „meri se” sa više od 100 pozorišnih komada, 800 pesama, 14 romana, mnogobrojnim esejima posvećenim pozorištu i slikarstvu. U svoju bogatu biografiju smestio je i šest dugometražnih filmova, 13 scenarija, osam uloga na filmu… dok svoj likovni opus zna da definiše kao rad „frustriranog slikara” čija se platna, crteži, kolaži, izlažu u Parizu i Milanu.