Bitka na Ceru – podvig za legendu
Планина Цер (Фото Д. Јевремовић)
Cerska bitka koja se vodila u periodu od 12. 8. 1914. do 24. 8. 1914. godine upisana je zlatnim slovima u vojnu istoriju srpskog naroda. Pobeda srpske vojske u toj bici bila je prva saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu. U odlučujućem delu operacije, na planini Ceru, Austrougarska Peta armija bila je do nogu potučena i odbačena natrag preko Drine. Ova pobeda je produbila samopouzdanje srpskog naroda i vojske, podižući borbeni moral saveznicima.
Kad je počeo rat, Austrougarska armija je pod zaštitom jake artiljerijske vatre pristupila prelazu reka i podizanju mostova na Savi i Drini. U zoru 12.08.1914. godine korpusi Pete austrougarske armije počeli su da forsiraju Drinu kod Loznice i Lešnice. Istovremeno je njihova Druga armija preduzela snažne demonstracije i akcije duž obala Save i Dunava da bi zavarala Srpsku vrhovnu komandu o pravcu glavnog udara, i na taj način su hteli da privežu glavne srpske snage za sebe, i time olakšaju dejstva svojoj Petoj armiji. Naši avijatičari su posle izviđačkih letova izvestili da neprijatelj podiže mostove na Drini severno od Lešnice i Loznice, a na Savi kod Šapca. I pored uporne odbrane naših trupa za zaštitu granice neprijatelj je svojim nadmoćnim snagama prodirao ka Ceru i zauzeo Šabac. Srpska Vrhovna komanda je u toku dana 12.08.1914. godine primila izveštaj o napadu austrougarskih snaga, ali još nije mogla da stekne pravu sliku o njihovim namerama. Ipak, pošto na severnom delu ratišta na Dunavu i istočno od Šapca, sem bombardovanja artiljerijom nije bilo pokušaja forsiranja reka Save i Dunava, počela je da shvata da opasnost ne preti sa severa. Zato je odlučila da postepeno pomera svoje glavne snage prema Drini. U podne tog dana je naredila Trećoj armiji da svim snagama sprečava nadiranje neprijateljskih snaga preko Drine i Save. Šumadijsku diviziju upućuju prema Šapcu, a i Drugu armiju na čelu sa Konjičkom divizijom upućuje takođe u Mačvu kao pojačanje, i to ka selu Tekeriš i planini Ceru. U toku noći 14/15.08.1914 godine na osnovu podrobnih izveštaja o borbama na Drini, a naročito teških borbi kod Loznice, Srpska vrhovna komanda definitivno je zaključila da glavne austrougarske snage napadaju preko Drine, pravcem Loznica – Valjevo, a da se na delu severnog fronta primenjuju samo demonstrativna dejstva. Tada je donet plan za bitku; da Druga armija sa Cerskom udarnom grupom preko sela Tekeriša napadne levi bok Pete austrougarske armije u dolini Jadra, a da Šumadijska i Konjička divizija obezbeđuju tu operaciju od Šapca. Na čelu Druge armije kretala se kombinovana divizija, i u toku dana krajnjim je požrtvovanjem, usiljenim maršem prešla 45 kilometara po najvećoj vrućini. Kad je u sumrak prišla Ceru, komandant Druge armije general Stepa Stepanović osetio je značaj Cera i naredio je diviziji da u toku noći 15-16. 08.1914. godine zauzme Kosanin grad na vrhu Cera, a ne znajući da se na njemu već nalaze delovi austrougarskog Osmog korpusa. General Stepa je samoinicijativno odlučio da ovlada njegovim grebenom, i u tom cilju je izdao energično naređenje „Polazite napred”. Ta odluka je imala presudan uticaj na ishod bitke. Otvorila se žestoka vatra i trubni znaci sa obe strane, a vojnici su padali kao pokošeno snoplje. Brojčano su snage bile izjednačene, ali su srpske jedinice bile umešnije, bolje su se snašle na poznatom terenu i uspele da potpuno razbiju glavninu austrougarske 21 divizije, i da je nateraju na povlačenje. Obe strane su pretrpele velike gubitke, a padine Cera su bile prekrivene leševima.
Miomir Garašanin
Beograd