Iran optužen da radi za Džoa Bajdena
Осим Техерана, амерички обавештајци терете и Москву за уплитање у председничке изборе (Фото EPA-EFE/Kamil Krzaczynski)
Nakon što se Donald Tramp jedva privoleo da napola prihvati ideju da bi na izborima mogao izgubiti ne samo zbog mahinacija demokrata, nakon što su i demokrate nebrojeno puta optužile republikance kako u saveznim državama kojima upravljaju uskraćuju biračko pravo ljudima za koje se očekuje da će glasati protiv njih, američki obaveštajni zvaničnici su se zabrinuli da će integritet predsedničkih izbora ugroziti – Rusija i Iran.
Te dve države su, naime, kako su na konferenciji za novinare saopštili Džon Retklif, koji je nadređeni za svih 17 obaveštajnih službi SAD, i Kristofer Rej, direktor FBI, došli do podataka registrovanih birača u Americi. Kako su tačno nabavili te podatke, od kojih je većina, primećuju tamošnji mediji, ionako javno dostupna, i šta su zapravo s njima uradili da bi, po njihovim rečima, doveli u pitanje integritet izbora, Retklif i Rej nisu precizirali.
Jedina konkretna optužba koju su izneli jeste ona da je Iran slao mejlove registrovanim glasačima demokrata predstavljajući se kao „Ponosni momci”, grupa belih supremacionista sklona aktuelnom predsedniku SAD. U tim mejlovima, naveli su Retklif i Rej, Iran je navodno pretio demokratama da im je bolje da se okrenu Trampu i glasaju za njega, što je valjda imalo cilj da dodatno revoltira te glasače i podstakne ih da izađu na izbore i zaokruže ime predsednikovog rivala Džoa Bajdena.
Iran je te optužbe odbacio. One su na tragu pređašnjih tvrdnji američkih obaveštajaca da Rusija navija za Trampa, da bi Kina više volela da pobedi Bajden, dok je Iran mrzovoljan prema obojici, ali nikako ne bi želeo da sadašnji predsednik dobije još jedan mandat.
Koliko god da insistiraju na tome, Kremlj zaista ponovo, kao i 2016. godine, čini sve što može ne bi li povećao Trampove šanse za uspeh i na ovim izborima, demokrate odbijaju da prihvate mogućnost da Kina i Iran rade u korist njihovog kandidata, kao da oni nisu u stanju da unajme hakere. Ta je pretpostavka naročito apsurdna u slučaju Pekinga, kojeg na Zapadu ionako terete da njegovi digitalni špijuni rovare po svetu. Ali, prihvatiti da bi to mogla biti realnost i kad je reč o Bajdenu oduzima demokratama jedan od njihovih aduta: tvrdnju da je Tramp „mandžurijski kandidat”, ruski čovek podmetnut u Belu kuću.
I nakon Retklifove i Rejove konferencije za novinare, Čak Šumer, lider demokrata u Senatu, koji je zbog svoje funkcije uključen u obaveštajne brifinge, izjavio je da iz izveštaja koji mu je predočen nije stekao utisak da Iran podržava Bajdena koliko nastoji da poseje konfuziju među američkim biračima. Retklif je, inače, prethodno rekao i to da Iran stoji iza video-snimka koji se širi na društvenim mrežama i sugeriše da bi na izborima mogli biti ubačeni i lažni glasovi, naročito iz inostranstva. To je upravo ona priča koju neprekidno ponavljaju Tramp i republikanci, bacajući sumnju na glasove koji stižu poštom, za koje se očekuje da će većinom pripasti Bajdenu.
Samo utoliko se celokupan ovaj podzaplet na američkim izborima uklapa s koje god strane ga posmatrali, demokratske ili republikanske. U svemu ostalom, Retklifov i Rejov nastup toliko je manjkav u dokazima, barem za javnost, i toliko upadljiv po trenutku u kojem je lansiran da je teško odupreti se sumnjama u to da li je organizovan samo da bi se upozorilo na opasnost ili i zato što je politički profitabilan.
„Trampova” Rusija, naime, praktično nije optužena ni za šta, dok je „Bajdenovom” Iranu nešto konkretno stavljeno na dušu. Štaviše, pripisano mu je da je on taj koji kao nasilnike lažno predstavlja „Ponosne momke”, s kojima je Tramp sebi nedavno priuštio još jedan skandal kad je odbio da se distancira od te supremacionističke grupe, poručivši im, i to tek na javni pritisak, da „odstupe, ali da ostanu u pripravnosti”. „Ponosni momci” su jedna od krajnje desničarskih organizacija koja je napadala demonstrante na protestima pod sloganom „Životi crnaca su važni” i za koju se sumnja da bi mogla izazivati nerede posle izbora ako njihov ishod ne bude onakav kakav ona priželjkuje. Nakon gomile sumnji obeju strana u regularnost glasačkog procesa, u ovako duboko podeljenom društvu kakvo je sad američko, ti neredi se uzimaju gotovo kao neizbežni, što je još jedan podsetnik na to koliko je paradoksalno pribojavati se toga da „integritetu izbora” prete stranci.
Kristofer Rej je, inače, Trampov kadar kojem navodno, kako već neko vreme pišu američki mediji, preti gubitak pozicije pošto predsednik nije zadovoljan njime. Džon Retklif, koga je na funkciju takođe doveo sadašnji šef Bele kuće, poznat je i po antiiranskom stavu i po kritikovanju istrage o tome da li je Rusija pomagala Trampu na prethodnim izborima.