Akademci svom Raši

30. 10. 2020. 18:40

Споменик Раши Попову (Фото М. Маринковић)

Na „Platou Raše Popova” 17. oktobra pozdravili smo se sa našim Rašom. Došli smo sa kišobranima, a gle iznenađenja i on nas je sačekao sa kišobranom.

Tog dana padala je kiša. Veličanstveni plato sa obojenim pločnikom i veliki Raša sav od metala, „čvrst kao stena”. Skulptura je već ranije bila otkrivena u ime svega onoga što je Raša bio i koliko  je vredeo. Njegovi prijatelji iz Akademskog pozorišta „Branko Krsmanović”, Siniša i Era odrecitovali su Raši nekoliko pesama, naš pozdrav i našu zahvalnost. Bio je pravi i među prvim „Krsmančevim” akademcima i voleo je taj prvi sprat u Balkanskoj 4.

Bilo je na platou komšija, slučajnih prolaznika i jedna televizijska ekipa. Bravo za njih, a svi smo se pitali gde su kolege pesnici, gde su predstavnici grada? Bila su tu neka dečica iz komšiluka, a profesorka ruskog jezika Ana Zogović i učitelj Moki razgovarali su s njima o Raši, o njegovim pričama i pesmama, o tome koliko je on mnogo voleo decu i šta je sve pisao o deci i za decu. Imali smo tu čast i da upoznamo vajara Borisa Deheljana koji nam je objasnio simboliku spomenika Raši Popovu. I zašto baš kišobran – raširen, i zašto baš šešir i knjiga u ruci. I gde je to Raša zakoračio? I zašto baš taj plato, a odgovor je logičan: tu u neposrednoj blizini Raša je stanovao, to je njegov kraj, njegov deo grada. Lepo je što se ovaj grad na taj način odužio velikom Raši. A na taj obojeni plato mogu dolaziti deca iz svih škola i pričati o prozi i poeziji našeg čuvenog pisca i pesnika, i govoriti stihove i drugih pesnika: Ršumovića, Erića, Antića, Desankine, Mirine, Zmajeve... To je pozornica za svu decu ovog grada i zemlje Srbije, za igru, pesmu, druženje.

Ponosan je ovaj narod što je imao Rašu Popova.
Miroslav M. Marinković, učitelj,
Beograd