Odlazak Ivana Bekjareva
Иван Бекјарев (Фото Р. Крстинић)
Glumac Ivan Bekjarev preminuo je u ponedeljak u Beogradu, u 75. godini života, ostavivši za sobom više od 150 uloga u pozorištu, od čega oko 60 u Jugoslovenskom dramskom pozorištu čiji član i prvak je bio 33 godine, preko 50 filmova, brojne televizijske serije i emisije. Igrao je i pevao glavne uloge u mnogim kabareima i mjuziklima, operetama... bavio se pedagoškim radom Bekjarev se prošlog meseca zarazio korona virusom, a pre desetak dana zdravstveno stanje mu se pogoršalo. Dugo je bio na Infektivnoj klinici u Beogradu, a saznao je da je pozitivan na korona virus dok je snimao film „Bilo jednom u Srbiji“
Rođen 6. aprila 1946. u Beogradu, u braku Đorđa, ekonomiste, i Radmile, domaćice Ivan Bekjarev glumom je počeo da se bavi još u osnovnoj školi. U gimnaziji je to već bilo profesionalno, a za prijemni ispit na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu spemali su ga Olivera i Rade Marković koji su bili njegove prve komšije. Stanovali su u istoj zgradi, a jednog dana priredili su mu iznenađenje koje je Bekjarev doživeo kao čudo.
„Zaustavili su me na stepeništu i kazali mi da imaju ulogu za mene u pozorištu koje su oni osnovali. Tada sam bio na sceni sa Oliverom, Radetom, Mićom Tomićem, Predragom Tasovcem, Gutom Dobričaninom, Pavlom Minčićem... I sa tom predstavom smo obišli Jugoslaviju. Bilo mi je više nego lepo, a i dobro sam zarađivao”, često je prepričavao Bekjarev, ali i da mu je šef klase na FDU bio Minja Dedić, a zatim Milenko Maričić, a u jednom trenutku, profesor mu je bio i čuveni Mata Milošević. Ivan Bekjarev bio je ponosan i na svoje kolege sa klase u kojoj su bili Milan Gutović, Josif Tatić, Đurđija Cvetić, Sonja Jauković, Dobrila Ilić, Svetlana Bojković, Vesna Latinger.
– Preko Vesne i Đurđe, znao je da kaže Bekjarev, vezali su se za „Politiku”, jer su im supruzi bili novinari Pavle Lukač i Avdo Mujčinović. Reditelj Bojan Stupica primio je većinu njih 1968. godine u ansambl JDP-a. Proglasili su ih tada za „Bojanove bebe”. Glumac Stevo Žigon j znao za njegov voditeljski rad, pa je predložio osnivaču Studija B da uzme Bekjareva za saradnika. Postao je član prve ekipe ove radio-stanice koju je osnovala „Borba”, a 1. aprila 1970. godine njenim slušaocima poželeo je „dobar dan”. Zatim je prešao u Radio Beograd, tačnije u Dvestadvojku.
Iz bogatog scenskog opusa Ivan Bekjarev posebno je izdvajao predstave „Mario Mađioničar”, „Ne očajavajte nikad”, „Zvrčak”, „Dundo Maroje”, „Noćas je noć”, u Teatru T igrao sam Sanča Pansu, dok je za predstavu „Pobratim” u Narodnom pozorištu u Beogradu dobio Oktobarsku nagradu. Najbolju ulogu, tvrdio je, odigrao je u seriji „Banjica”. Reč je o banjičkom logoru, igrao je upravnika logora Vujkovića. Posle toga izdvajao je „Bolji život” i ulogu Kurčubića, pa Despotovića u „Srećnim ljudima”... Kada je reč o televizijskim dramama, voleo je da istakne „Sumnjivo lice” gde je bio Jerotije...
Ivan Bekjarev, uporedo sa glumom, bio je aktivan i u sportu. Igrao je kao junior fudbal u Zvezdi, bio član skupštine fudbalskog i košarkaškog kluba Crvena zvezda. „Da nisam glumac, sigurno bih bio sportski novinar”, govorio je Bekjarev. Predstava „Glumčina” poslednja je u nizu predstava na kojima je istrajavao Bekjarev koju je posvetio svom kolegi Zoranu Radmiloviću kojeg je i te kako voleo i cenio.