Umetnost

01. 11. 2020. 09:48

(Фотографије Пошта Србије)

Petar Dobrović (Pečuj, 1890 – Beograd, 1942) je jedan od najznačajnijih predstavnika građanskog modernizma 20. veka. Aktivno je učestvovao u avangardnom pokretu, bio je društveno politički angažovan i pre i nakon Prvog svetskog rata što se u njegovoj umetnosti ogleda u radovima sa socijalnom tematikom. Stilski, Dobrovićeva umetnost se kreće od sezanističkog i kubističkog, preko konstruktivističkog, do najznačajnijih dela u duhu kolorističkog ekspresionizma. Mediteranski pejzaž, maslinjaci, voće, more, aktovi, bile su teme u kojima je pokazivao svoju virtuoznost izražavanja bojom, kojom je maestralno materijalizovao svetlost i atmosferu Mediterana. Sa druge strane, poznat je i po velikom broju portreta kroz koje je pokazao, pored umetničkog kvaliteta i umeće prenošenja karaktera portretisanog.

Motiv na marki: Stari Bepo, ulje na platnu, 1940.
Motiv na vinjeti: Vile na Hvaru, 1933.
Motiv na kovertu: Povrće, ulje na kartonu, 1928.

Vera Božičković Popović (Brčko, 1920 – Beograd, 2002) je završila Likovnu akademiju u Beogradu u klasi profesora Ivana Tabakovića. U toku studija, zajedno sa svojim kolegama iz klase, bila je član „Zadarske grupe” (1947) čija je aktivnost direktno ukazivala na nedostatke akademskog načina školovanja i pitanja umetničkih sloboda. Bila je jedna od istaknutih predstavnica beogradskog enformela. U okviru enformela eksperimentisala je sa različitim vrstama materijala neslikarskog porekla, koji su joj omogućili stvaranje osnovnog prizora slike, zasnovanog na elementarnim prizorima poput kanjona, vododerina, useka, kolotečina i drugih prirodnih oblika. Kroz istraživanja enformela, umetnica dostiže punu umetničku zrelost gradeći specifičan ekspresivni izraz u kom je ostvarila svoje najviše umetničke domete.

Motiv na marki: Jama, kombinovana tehnika na platnu, 1968.
Motiv na vinjeti i kovertu: Osipanje, kombinovana tehnika na platnu, 1961.

Kosta Bogdanović (Ilidža, 1930 – Beograd, 2012) je bio vajar, istoričar umetnosti, kustos, teoretičar i pedagog. Radio je u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu kao kustos od 1967. do 1994. godine a bio je i v.d. direktora 1985 – 1987. Pri Muzeju je 1974. osnovao Centar za vizuelnu kulturu i informacije. Bio je profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i Sarajevu. Na osnovu svojih istraživanja ustanovio je predmet Vizuelna kultura koji je predavao u Sarajevu i Teorija vizuelne kulture u Novom Sadu. Svi ovi angažmani i interesovanja Koste Bogdanovića činili su jednu celinu i služili jednom cilju, razumevanju procesa umetničkog stvaralaštva. Teorija forme koju je razvio Bogdanović i o njoj opsežno pisao i predavao, našla je svoje otelotvorenje u njegovim delima. Kombinacija prirodnih formi, različitih materijala i drevne kulture dobile su u njegovim delima jedan specifičan i autentičan izraz sa visokim umetničkim dometom.

Motiv na marki: Kućne orgulje, bojeno drvo (javor), 2008.
Motiv na vinjeti: Pogled odozgo 2, liveno gvožđe (bojeno), 1990.
Motiv na kovertu: Forma-japanika III, bojeno drvo, (javor), 2007.

Leonid Šejka (Beograd, 1932 – Beograd, 1970) je bio umetnik i teoretičar umetnosti. Jedan je od osnivača i teoretičara grupe Mediala. Šejka je specifična i jedinstvena pojava na umetničkoj sceni tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Prvi je u svojoj sredini došao do shvatanja da je umetnički čin moguć mimo estetskog predmeta (nagoveštaj mentalne umetnosti i umetnosti ponašanja) i prvi se pozivao na veliku muzejsku umetnost prošlosti koristeći se citatom znakova i oblika drugih umetnika iz različitih perioda (znatno kasnije karakteristika „učenog slikarstva” i postmodernog doba).

Motiv na marki: Muzejska postavka, ulje na platnu, 1956.
Motiv na vinjeti i kovertu: Multiplikacija, ulje na platnu, 1956.
Stručna saradnja: Aleksandra Mirčić, šef Odeljenja za umetničku dokumentaciju, Muzej savremene umetnosti
Grafička realizacija izdanja: Jakša Vlahović, akademski grafičar