Ublažene sankcije Pjongjangu
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 26.juna – U jednoj od najdugotrajnijih svetskih kriza došlo je danas do popuštanja zategnutosti u vidu strateške trampe. Odgovarajući na gest Severne Koreje kojim čini „dostupnim” njen „sumnjivi” nuklearni program, Amerika je obećala da će ublažiti sankcije prema toj zemlji i nagovestila da će je skinuti, ali posle 45 dana „provere”, sa svoje liste zemalja koje pomažu terorizam.
Takav zaokret rano jutros – u 7.40 po ovdašnjoj satnici – u Beloj kući je pred novinarima i u direktnom televizijskom prenosu potvrdio predsednik Džordž Buš. Po njemu, na delu je princip „akcija za akciju”, što će reći – da obe strane povlače dogovorene poteze u prilog postupnoj normalizaciji njihovih, regionalnih pa i globalnih odnosa.
Postupnost znači, proizlazi iz Bušovog obrazloženja, da je današnji događaj tek „prvi korak” i da predstoji još poprilično činova do eventualnog okončanja međunarodnih komplikacija na Dalekom istoku, koje traju više od pola veka i predstavljaju jedan od retkih preostalih oblika napetosti začetih u hladnom ratu. „Ako Severna Koreja nastavi sa ispravnim izborom kao Libija pre nekoliko godina, moći će da obnovi odnose s međunarodnom zajednicom, u suprotnom će SAD s partnerima iz šestornih razgovora adekvatno odgovoriti”, predočio je Buš.
Pomenutu šestorku – pored SAD i Severne Koreje – čine još Kina, Rusija, Japan i Južna Koreja. Ovom prilikom je Buš, kome je često zamerana spoljnopolitička jednostranost, istakao efikasnost višestranog (multilateralnog) angažmana, priznajući da Vašington ne bi mogao da sam dođe do sadašnjeg rezultata. Posebno je visoko ocenio ključni doprinos Pekinga (gde Buš, uzgred budi rečeno, u avgustu treba da prisustvuje Olimpijadi).
Ali, Buš nije odustao od primedbi na „jednostranost” Severne Koreje, koja se ovde zvanično karakteriše kao „poslednji relikt staljinizma”. „Nemamo iluzija o režimu u Pjongjangu… Ostajemo duboko zabrinuti zbog tamošnjeg kršenja ljudskih prava, nuklearnih testova i širenja nuklearnog materijala, programa balističkih projektila”, rekao je i dodao da će se nastaviti podrška Tokiju koji zahteva da Pjongjang razjasni slučaj kidnapovanja grupe japanskih državljana sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka.
Šef Bele kuće je, ujedno, našao za potrebno da podseti da „ostaju na snazi sankcije Saveta bezbednosti UN” zbog kojih, kao i drugih „rezova”, Severna Koreja „ostaje jedna od najviše sankcionisanih zemalja sveta”. Pozivajući se na raspoložive informacije i diplomatske krugove, ovdašnji analitičari slute da Pjongjang takođe očekuje nastavak primene načela „akcija za akciju”, pa da u deklaraciju predatu Kinezima nije uključio „listu svog atomskog oružja” tako da o tome „predstoje pregovori”. Amerika, dodaje se, u tekućem činu takođe nije insistirala, a hoće, da dobije odgovor na pitanje – da li je Severna Koreja liferovala nuklearnu tehnologiju drugim zemljama (uključujući i Siriju, čija je sporna postrojenja prošlog septembra bombardovao Izrael, a koju su upravo istražili inspektori UN).
Da bi izašla iz izolacije, Severna Koreja „mora da demontira sva svoja nuklearna postrojenja, da odustane od izdvajanja plutonijuma, da razreši pitanja obogaćivanja uranijuma i izvoza nuklearnog materijala, kao i da sve te aktivnosti okonča na način koji je sasvim proverljiv”, naglasio je Buš. Nastojao je da pri tom raširi uverenje da je američki „krajnji cilj – stabilno i mirno poluostrvo, na kome ljudi žive oslobođeni ugnjetavanja, gladi, bolesti i nuklearnog oružja”. Do toga je još „dugačak put”, ali je „danas načinjen korak u ispravnom pravcu”, ocenio je.
Hroničari podsećaju da je Severna Koreja podvrgnuta američkim sankcijama na osnovu Akta o trgovini s neprijateljem, donetog još 1917. a potom aktuelizovanog u dva navrata. Prisećaju se, ujedno, i da je Buš tu zemlju svojevremeno uvrstio u „osovinu zla”. U sastavu te trojke bili su još Irak i Iran. U Bagdadu je vojnom intervencijom sa SAD na čelu promenjena vlast, da bi sukobi trajali i sada, više od pet godina posle invazije. U međuvremenu je Iran, takođe pod međunarodnim i vašingtonskim sankcijama, povećao uticaj u regionu i izrastao u „najveći, posebno nuklearni, izazov američkim vitalnim interesima”. Prema Severnoj Koreji se primenjuje „treći metod”, od koga ona očekuje poboljšano snabdevanje hranom, gorivom..., koji joj najviše nedostaju.