Slovo o Đedu

18. 12. 2020. 18:00

(Фото ЕPA-EFE/Andrej Cukic)

Napustio nas je mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog dr Amfilohije Radović. Smerni pastir, nije napustio svoje stado, nego samo otišao na mesto koje mu je danom rođenja određeno, da odozgo s neba nadgleda da li živimo i radimo onako kako nas je on učio. Moračko nebo iznad zavičaja ugledao je na Božić, 1938. leta gospodnjeg. Dan rođenja mu je profetski odredio sudbinu, jer Božjom promišlju i gorštačkom pronicljivošću, njegovi bogobojažljivi i hristočežnjivi roditelji Ćiro i Mileva, rođena Bakić, krstiše ga imenom Risto, što je narodski izgovor imena Njegovog imenjaka iz Nazareta. Krstivši ga tim imenom roditelji mu milošću božjom zapečatiše sudbinu i postaviše putokaz na njegovom podvižničkom putu, koji će ga 82. godine kasnije odvesti pravo u naručje Tvorca.

Blaženog spomena mitropolit Amfilohije bio je čovek renesansnog obrazovanja, antejske snage i apostostolskog podvižništva. Svojim životom, koji je predstavljao žarište vrlina i realnu nadu našeg vremena, izrastao je u jednog od najvećih ljudi koga su moračke gore ikad dale i stao rame uz rame s takvim gromadama kao što su blaženopočivši patrijarh Varnava Rosić (poreklom iz Gornje Morače) i patrijarh Gavrilo Dožić (rođeni Donjomoračanin), koji ulaze u red najvećih jerarha Srpske pravoslavne crkve od vremena Sv. Save pa sve do naših dana.

Počivši blaženog spomena mitropolit Amfilohije uživao je veliki ugled svuda kuda se kretao širom zemljinog šara, mnogo veći nego onde gde se rodio, živeo i radio i svojim pregnućem zadivio i zadužio ne samo nas u njegovoj Crnoj Gori i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nego i vaskoliku pravoslavnu vaseljenu. Ovom velikom čoveku, teologu, eruditi, poligloti, nedostižnom besedniku, profesoru i dekanu Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i doktoru honoris causa brojnih bogoslovskih fakulteta i duhovnih akademija širom vaseljene i vasiona je bila tesna, tako da ga ne smemo stropoštavati na lokalnozavičajni nivo Morače i Crne Gore, iako je svoj zavičaj nosio u duši kud god je išao ovaj neumorni putnik s tisovim štapom na Hristovom putu.

Čak i ovim povodom i na ovom mestu dragoceno je istaći da je njegova doktorska disertacija „Tajna Svete Trojice po Svetome Grigoriju Palami”, pisana i odbranjena na grčkom jeziku u Atini, ocenjena od strane relevantnih teologa kao jedno od najznačajnijih teoloških dela u pravoslavlju uopšte, napisanih u drugoj polovini 20. veka.

Ovog enciklopedijski obrazovanog teologa i jednog od najuticajnijih crkvenih velikodostojnika u pravoslavlju, prevashodno okrenutog verskoj dogmi i kanonu, živo su zanimale i ostale sfere društvenog života, u kojima je ostvario neponovljive rezultate. Bio je dosledan i nepokolebljiv borac za ostvarenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, i na tom polju dao mnogo veći doprinos od  profesionalnih zaludrana, kojima je to bio zadatak i koji su za to dobijali debele sinekure. Nepravda, gaženje ljudskih prava i sloboda, nekontrolisana vlast i atavistička osionost režima, motivisali su starog vladiku, svenarodnog Đeda, da prvi put u životu izađe na izbore i tako svojim glasom i ličnim primerom odlučujuće doprinese da zrak slobode i demokratije rastera višedecenijsku tamu iznad Crne Gore. I da konačno punih pluća izusti, ono čuveno: „Blago meni!”

Pored svih zvanja, titula i obaveza, mitropolit Amfilohije je bio i doživotni počasni predsednik udruženja Moračana i prijatelja Morače „Svetigora”, od osnivanja udruženja. Mi iz udruženja smo to smatrali Božjim darom. Takođe smo smatrali da smo miljenici boginje Fortune, zato što smo živeli u njegovom vremenu i što smo ponekad imali priliku da s njim podelimo njegovo retko slobodno vreme, kako bismo njegovom mudrom rečju, savetom, opomenom i sugestijom napojili dušu.

Ovaj neumorni svetski putnik, ma gde išao i ma gde bio, zavičaj je nosio u srcu i duši, o čemu svedoči i njegov grob u kripti Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, čiji je neosporni ktitor baš on bio, na kojem su uklesane tri rozete, od kojih je jedna Moračka rozeta. Na ovaj način se makar u simboličnom značenju ostvarila ona čuvena misao neprikosnovenog mudraca i Lovćenskog Tajnovidca: „Gdje je zrno klicu zametnulo, ondje neka i plodom počine”.

Predsednik udruženja Moračana i prijatelja Morače „Svetigora”

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista