Poreske anomalije
(Фото А. Васиљевић)
Iz sredstava informisanja saznajem da su vlasti Beograda donele odluku da porez na imovinu za 2021. godinu u proseku povećaju šest odsto. Razumljivo da je takva odluka izaziva razne komentare, a njeni donosioci pravdali su je raznim argumentima, dok je poreski obveznici (u koje spada velika većina, pa i ja) opravdano kritikuju. Pokušaću da obrazložim zašto takvu odluku treba kritikovati.
Zahvat poreza Beograda za 2013. godinu iznosio je 5,5 milijardi dinara. Samo dve godine kasnije porez na imovinu u Beogradu iznosio je 15 milijardi dinara, što je skoro tri puta više. Porez na imovinu povećan je i tri godine kasnije 2018. na 17,3 milijarde dinara. Godine 2019. nadležni su doneli odluku da se porez može povećavati do dva odsto, ali je ta odluka već sledeće godine ukinuta. Na teritoriji Srbije, pa i Beograda, u jednom periodu, zaključno sa 2015. godinom porez na poljoprivredno zemljište plaćao se preko poreske uprave pod stavkom „naknada za odvodnjavanje”. U poreske obveznike sa „poljoprivrednim” zemljištem spadam i ja.
Moja poreska obaveza na poljoprivredno zemljište površine od 3,8 hektara iznosila je 2015. godine 4.928,77 dinara. Novim rešenjem za istu godinu uvećan mi je porez na 27.680 dinara, pa tako za istu poljoprivrednu njivu, samo zato što je proglašena za građevinsko zemljište, godišnje plaćam u proseku 28.000 dinara što je šest puta više nego 2014. godini, mada se zemljište i dalje koristi kao poljoprivredno i nema nikakvih izgleda da se nešto tu gradi (najbliži „tvrdi” put, struja i voda nalazi se na oko 2,5 kilometra dalje, u naselju Plavi horizonti, Zemun). Kad izvedem kalkulaciju ulaganja u setvu (nafta, đubrivo, seme, amortizacija mehanizacije), rad da i ne računam, ostaje mi upravo toliko da platim poreske dažbine... Sve u svemu, po onoj narodnoj: Gde si bio? Nigde. Šta si radio? Svašta. Šta imaš? Poresku obavezu i više ništa.
Da li oni koji odlučuju o poreskoj politici očekuju da im aplaudiramo na nabavkama novogodišnjih jelki, kićenju Beograda, postavljanju gondole, fontana... Mislim da je vreme borbe za goli život, a ne za luksuziranje.
Žika Martinović,
Zemun