Nevolje sa Navaljnim

Boško Jakšić

01. 02. 2021. 18:00

Bilo ih je u mirnom protestu okupljeno tek desetak: nedovoljno da bi izazvali bilo kakve ulične nerede, ali previše za vlast koja strahuje da bi na bilo koji način mogla da se zameri Kremlju.

Grupa Beograđana pokušala je da okupljanjem pred ambasadom Ruske Federacije iskaže podršku desetinama hiljada učesnika talasa demonstracija koji je zapljusnuo Rusiju zbog hapšenja opozicionog lidera Alekseja Navaljnog. Policija je saopštila da skup nije prijavljen i zatražila je da se raziđu.

Činjenica da takvih protesta nije bilo u znak solidarnosti sa „žutim prslucima” u Francuskoj ili negodovanja zbog nasilnog upada u zgradu američkog kongresa govori o ideološki suženim vidicima našeg civilnog sektora, ali i da ih je bilo uveren sam da ih ovdašnje vlasti ne bi zabranjivale.

Rusija je drugo. Pokazalo se da zvaničnici  države koja je kandidat za članstvo u EU mogu da tolerišu neprijavljene demonstracije u zemlji, ali ne i skroman signal podrške političkim protivnicima Vladimira Putina.

Navaljni, najpopularnije lice tzv. vansistemske opozicije, do 17. januara je pet meseci boravio u Nemačkoj gde se lečio i oporavljao posle gotovo fatalnog pokušaja trovanja u hotelu u sibirskom gradu Tomsku za koje on nedvosmisleno optužuje ruske vlasti, što one demantuju.

Iako svestan da će odmah biti lišen slobode, 44-godišnji opozicionar koji već čitavu deceniju uporno i smelo razotkriva tamne strane simulirane ruske demokratije i korupcije, izazovno je prihvatio nastavak duela dve volje: njegove i Putinove.

Po sletanju na moskovski aerodrom uhapšen je i određen mu je pritvor od 30 dana. Njegov bankarski račun u Rusiji je još ranije blokiran i dobio je zabranu da izdaje ili proda stan u Moskvi.

Navaljni uporno pokušava da odledi zamrznute političke horizonte zemlje, da mladima pokaže da je led tanji nego što se misli i da je post-Putinova era moguća, barem nekog dana u budućnosti.

Internet je Navaljnom pružio platformu koju Putin i njegova policija ne uspevaju da ućutkaju. Njegovi video klipovi o „prevarantima i lopovima” u krugovima elite imaju milionske preglede.

Opozicionar ne predstavlja direktnu pretnju režimu, ali podstiče otpor nekada apatične generacije mladih među kojima većina ne poznaje ništa drugo do Putinovu dvodecenijsku vlast.

Entuzijazam „Putinove dece” za protest protiv autoritarne vladavine, stagnantne ekonomije, endemske korupcije ili neefikasne birokratije je u konstantnom usponu.

Njima je sve teže plasirati tezu o„agresiji spolja” i sve su slabiji rezultati kampanja okupljanja u proputinovske pokrete poput „Naši” koji imaju zadatak da energiju mladih udalje od opozicionog političkog aktivizma.

Vladajuća hijerarhija ne želi da dopusti bilo kakvu vrstu kritike i oslanja se na represiju. Administrativne mere ostaju jedini efikasan instrument političke borbe.

Očekujući demonstracije po povratku Navaljnog, Rusi su pozvani da se šetaju po prirodi, a nacionalni telekomunikacioni regulator naredio je društvenim mrežama da skinu pozive na okupljanja 24. januara.

Limiti takvog pristupa iskazali su se prošlog vikenda. Prkoseći oštroj zimi i snagama reda, desetine hiljada demonstranata od Sahalina, Vladivostoka, Irkutska i Habarovska do ulica i trgova više od stotinu gradova zahtevalo je oslobađanje Navaljnog.

Najveći izazov režimu poslednjih godina posebno je bio vidljiv u Moskvi i Sankt Peterburgu gde je koncentrisana srednja klasa koja se olako ne odaziva na kampanju vlasti za patriotsko buđenje i okupljanje.

„Srednja klasa nije nezadovoljna što ne dobija ništa, već zato što želi nešto drugo”, kaže Aleksej Česnakov, bivši funkcioner Putinove stranke Jedinstvena Rusija i direktor Centra za tekuću politiku. „Vlada pita da li želite šire pločnike, oni kažu želimo transparentniju vlast”.

Na masovnim protestima 2017. i 2019. vlasti su hapsile, ali nikada toliko kao sada: više od 3.200 osoba. Uhapšena je, pa puštena, i supruga Navaljnog. Iako su se video-klipovi o sukobima policije i demonstranata brzo širili zemljom, vlast je odbila da oslobodi opozicionog lidera koji je čest gost ruskih zatvora.

Državna TV izveštavala je o „talasu agresije”, ali Navaljni je ponovo pokazao da može da mobiliše masovno suprotstavljanje Putinovoj vlasti, čak i kada je iza rešetaka zatvora „Matroskaja tišina”.

Slučaj je poprimio geostrateške dimenzije preteći da dodatno zaoštri odnose Rusije i Zapada gde je otvorena međunarodna istraga o avgustovskom trovanju Navaljnog.

Njegova sudbina pomenuta je u prvom telefonskom razgovoru Džoa Bajdena i Putina. Stejt department osudio je udar na demonstrante i hapšenje Navaljnog saopštenjem u kome se upozorava da su to „zabrinjavajući indikatori budućih ograničenja građanskom društvu i fundamentalnim slobodama”.

Evropski parlament osudio je hapšenje i zatražio da se spisku sankcionisanih ruskih zvaničnika osumnjičenih da su učestvovali u pokušaju trovanja, na kome je i šef Federalne službe bezbednosti, pridruže i oni odgovorni za njegovo zatvaranje.

EU se, samo zbog pritiska Nemačke, oduprla zahtevima za novim sankcijama Rusiji i čeka da vidi da se demonstranti oslobode a Navaljni pusti na slobodu posle 30 dana.

Navaljni je nesumnjivo oslonac Zapada u rivalstvu sa Moskvom, ali on to ne bi bio da prvo nije postao simbol alternative koju deo Rusa priželjkuje. Relativno skromni izazovi sa ulica poprimaju obrise ozbiljnih izliva nezadovoljstva.

Putin, čija je popularnost u padu, uz pomoć bezbednosnog aparata čini sve da onemogući ukrajinski, gruzijski ili beloruski scenario, ali još nije jasno da li će scene nasilja odvratiti ljude od budućih protesta ili će dati novu energiju protivnicima Vladimira Vladimiroviča.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista