Politički pokeraš

Sandra Gucijan

31. 01. 2021. 21:00

Драган Стојановић

Kada je predsednik Italije Serđo Matarela 2018. imenovao nepoznatog profesora prava Đuzepa Kontea za mandatara vlade, niko nije očekivao da će se politički autsajder pokazati kao iskusni igrač koji je na pragu trećeg premijerskog mandata. Da je dobar pokeraš, pokazao je pre nekoliko dana kada je vratio mandat predsedniku, računajući da će Italijani da zbiju redove oko novog-starog premijera u trenutku kada se ova zemlja bori s ekonomskom i zdravstvenom krizom bez presedana. Uz argument da treba izbeći izbore u jeku pandemije koja je odnela živote više od 85.000 Italijana, on se nada da će se naći na čelu rekonstruisane vlade jer istraživanja javnog mnjenja pokazuju da bi izbore mogla da dobije ekstremna desnica okupljena oko Matea Salvinija.

Konte možda nije genije na nivou posleratnih italijanskih vođa, kako je ocenio„Politiko”, ali jeste najpopularniji premijer u poslednjih 20 godina. Prema ispitivanjima, 46 odsto građana želi da on ostane na kormilu Italije, a u tome ima podršku i stranaka levog centra koje su činile dosadašnju koalicionu vladu. S odličnim instinktom za samoodržanje i moćnom podrškom u akademskim krugovima i Katoličkoj crkvi, po svemu sudeći, Kontea ćemo gledati još dugo u politici kao „zaštitnika svih Italijana na svetskoj i evropskoj pozornici”, kako je sam rekao po preuzimanju premijerskog mesta 2018.

Za političke analitičare i istoričare ostaje da analiziraju kako je sin učiteljice i javnog službenika iz skromne porodice na jugu Italije uspeo da oko sebe okupi dotadašnje ljute političke neprijatelje, populistički Pokret pet zvezda i Demokratsku partiju levog centra, da iz igre izbaci desničara Matea Salvinija, koji nije uspeo da obaranjem vlade izazove nove izbore i još da dobije tako veliku podršku građana u jeku zdravstvene i ekonomske krize uzrokovane pandemijom kovida 19.

U njegovoj biografiji piše da je rođen 1964. godine i da je završio pravo na Univerzitetu Sapienca u Rimu. Razveden je, otac jednog deteta. „Vašington post” navodi da retko priča o privatnom životu. Kada je nominovan za premijera, mogle su se čuti optužbe da je „napumpao” svoju univerzitetsku biografiju kako bi sebi pripisao međunarodni značaj, od usavršavanja na Univerzitetu u Njujorku do naučnog istraživanja na Univerzitetu u Kembridžu. Bi-Bi-Si je svojevremeno objavio da te podatke na ovim prestižnim institucijama nisu mogli da potvrde. Pokret pet zvezda brani Kontea tezom da on nikad nije tvrdio da je stekao međunarodne diplome, nego je „išao u inostranstvo da produbi znanje i usavrši engleski jezik” i da ih „ova gruba klevetnička kampanja samo ojačava”.

Podršku Italijana dobio je reformom poreskog sistema i povećanjem kazni za utaju poreza, a međunarodni ugled veštom politikom balansiranja između najvećih svetskih sila. Snažan zaokret Italije ka Rusiji nije sprečio američkog predsednika Donalda Trampa da Kontea nazove „velikim vođom” i podrži njegove napore u borbi protiv ilegalne migracije. Istovremeno je na Samitu G-7 U Kanadi 2018. godine Konte kritikovao politiku uvođenja tarifa na uvoz čelika i aluminijuma iz EU, koju je uveo Tramp. S kineskim predsednikom Si Đinpingom u Rimu 2019. potpisao je 29 ekonomskih sporazuma vrednih više od sedam milijardi evra u okviru inicijative „Jedan pojas jedan put”.

Sjajan put za jednog profesora prava bez političkog pedigrea s juga Italije.