Umetnik je usamljenik
Јелена Меркур (Фото: лична архива)
U Galeriji SKC-a do 22. februara traje izložba „Neoplastik” Jelene Merkur (1969, Beograd). Postavku čine radovi apstraktnog geometrizovanog izraza, nastali u tehnici akrilik na platnu i to u pandemijskoj godini, protekloj 2020, kao rezultat optimističke reakcije na aktuelnu situaciju, masovnu paniku, teskobu i nesigurnost. O vremenu raznoraznih restrikcija u kojem je stvarala autorka za naš list kaže:
– Svaki umetnik je usamljenik i voli da u miru i tišini razmišlja, zamišlja i osmišljava (Gogen je pobegao na Tahiti), stoga meni lično karantin nije teško pao. Naprotiv, bila sam bez dodatnih obaveza i mogla sam po deset sati dnevno posvećeno da slikam. Jedno za drugim su se ređala platna i mogu slobodno da kažem da je ova izložba nastala u dahu. Prva slika iz ovog ciklusa, nazvana „Art deko”, slika je koja je pokrenula ovu geometrijsku fazu. Inspiracija i asocijacija na naša četiri zida, tlocrt stana, zatvoren prostor... A onda se sve otvorilo i moj „zatvor” je postao moje utočište i igralište. Beskonačnost varijacija i kombinacija.
Dodajući da je za nju, kao i za svako biće, druženje važan životni segment, ističe da joj nedostaju putovanja, rođaci, kolege i omiljeni kafić „Centrala”.
– Razočarana sam i što se nismo okupili na otvaranju moje izložbe. U galeriji je dozvoljeno maksimalno pet osoba i imala sam sreću i čast da mi gudački kvartet „Faure”, koji čine Kristina, Vuk, Jovanka i Milica, đaci srednje muzičke škole „Kosta Manojlović”, uz zvuke Šuberta uveličaju izložbu – priča nam ova umetnica, članica ULUS-a, koja je osnovne akademske studije slikarstva završila na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, gde je i magistrirala i doktorirala, i koja je od 1997. do 2005. radila kao asistent na Fakultetu likovnih umetnosti i Akademiji lepih umetnosti. Bavila se i ilustracijom udžbenika od kojih je najznačajniji „Francuski kroz umetnost”, namenjen studentima Univerziteta umetnosti, a izlagala je na 20 samostalnih i više od 60 kolektivnih izložbi. Njena likovna dela nalaze se u privatnim kolekcijama u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Danskoj, Velikoj Britaniji...
Na jednoj od stanica na tom putu – u Amsterdamu – inspiraciju za svoju potonju likovnu poetiku pronašla je u apstraktnom svetu Pita Mondrijana.
– Cenim flamanske majstore ali više uživam u savremenom slikarstvu, mada moram priznati da tokom studija nisam imala sluha za njegovu skučenu paletu, kvadrate i pravougaonike okovane crnim linijama. A eto, danas me je ta duhovna, intelektualna dimenzija, apstraktne, kosmičke geometrije, zajedno sa Mondrijanom kao osnivačem nove plastične umetnosti i utopističkim idealima duševne harmonije i reda, potpuno okupirala i otvorila neke nove vizure u mom likovnom istraživačkom izrazu – objašava Jelena Merkur, otkrivajući nam i da su tri slike iz novog cuklusa „uletele” na izložbu u kojoj razgovaramo.
– Teško je strogo podeliti slike u cikluse jer svako novo platno vuče neke elemente iz poslednje faze, ali se i nadograđuje novim eksperimentima. Novi ciklus koji pripremam nosi naziv „Beton”. Inspirisala su me dekonstruktivna arhitektonska rešenja Zahe Hadid kojoj se divim – kaže na kraju umetnica.