Izborio deseti mandat, al" opanke nije zaboravio
(Фотодокументација општине Сопот)
Kada je pre više od 30 godina prvi put postao predsednik opštine, na glavi nije imao nijedne bele dlake, dok danas ponosno nosi većinu sedih. Čuveni Živorad Milosavljević, poznatiji kao Žika Sopot ili Tito iz Sopota, prošle godine osvojio je 10. mandat, a kako kaže, malo toga se od tada do danas promenilo.
– Ništa nisam menjao. Niti sam menjao sredinu niti moj odnos prema ljudima. U javnom poslu i dalje se bavim komunalnim delatnostima od interesa građana, a u privatnom zna se, i te 1989. i 2021. godine, ja sam poljoprivrednik. Imam 20 hektara zemlje, a gumeni opanci i vunene čarape su i dalje sastavni deo mog života. Nisu se promenile ni moje ideje, ni kad sam bio komunista, ni socijalista, niti dok sam nastupao ispred grupe građana, ali ni kad sam pristupio SNS-u. Teme kojima se bavim su iste jer komunalne stvari morale su se rešavati i tad i sad. I cilj je isti, da sve bude bolje – kaže Milosavljević.
Sve je počelo kada je sa 23 godine završio pravni fakultet. U roku naravno, jer, kako objašnjava, ako si sa sela, imaš kredit i opcije su ti „ili da učiš ili da propadneš”. Jedno vreme radio je u trgovinskom preduzeću „Ropočevo”, a ubrzo zatim bio je jedan od najmlađih sudija za prekršaje. Sekretar opštine postaje 1986. godine, a kada mu je, umornom od dosadne papirologije, došla grupa seljaka iz rodne Rogače da se požali da nemaju telefon, jedva je dočekao da stupi u akciju. Okupio je saradnike i za tri godine završio telefonizaciju opštine. A onda, kako priznaje, politička previranja u zemlji 1989. godine izbacuju ga na površinu i on prvi put staje na čelo opštine.
Ali, šta je tajna njegove dugovečnosti na toj poziciji?
– Ako hoćete ovu funkciju, morate da budete operativac. Dosta mi je u tome pomogla struka jer to što uprava radi upoznao sam iz ugla sekretara opštine. Uprava mora da ima dobru vezu sa funkcijom i ne sme se skrivati iz birokratskih barijera. Ako predsednik opštine nije u stanju da upravu drži pod kontrolom, odnosno tako da ona bude podređena funkcionisanju lokalne zajednice, vrlo je teško raditi – otkriva Milosavljević.
Osim što dobro sarađuje sa administrativcima, blizak je i sa glasačima. Oni uvek mogu da mu se požale na svoje probleme, a kako kaže, prima ih čak i u ovakvim vremenima.
– Moj telefon je i sada otvoren za njih, svi ga znaju i zovu me bez obzira na to da li je radni dan i koje je doba. Kad ste im dostupni u nevolji, ljudi to znaju da cene. Oni hoće kontakt, hoće da pričaju, a ne da prolaze kroz nekoliko pojasa obezbeđenja da dođu do vas... Kad uđem u pekaru, bar dvoje ili troje ljudi sretnem i uvek je to priča koja je više od „dobro jutro”. Važne stvari oni pitaju u prolazu jer o važnim stvarima nema mnogo da se priča, konkretna stvar se kaže u dve rečenice – objašnjava prvi čovek Sopota. Građani su, dodaje, pravo bogatstvo te opštine. Ukazuju i na krupne stvari i na sitnice jer znamo da, ako se sitnice otklanjaju u hodu, to je odlično. Ako se gomilaju, mogu da naprave probleme, smatra Milosavljević i dodaje da će u fokusu njegovog jubilarnog mandata biti promocija Sopota kao turističkog mesta, ali i jačanje metalskog dela privrede koji je u ovoj opštini „skroman, ali ozbiljan”.
Da bi poslove proveo u delo, u ogromnoj meri se oslanja na grupu svojih mlađih saradnika koji, priznaje, „nose opštinu”, dok je on „garant ozbiljnosti”.
– Svojevremeno sam bio jedini sa ovih prostora koji je završio fakultet i ostao tu. Svestan svog početka, želeo sam i da svi moji saradnici budu sa područja ove opštine. Oni ne žure na autobus kad je tri sata, ako treba ostaju duže i uvek su u kontaktu sa ljudima. Ako ih postavite kako treba, oni su najbolji ambasadori onoga što radite – navodi predsednik opštine.
A šta on radi kad ne predsednikuje i ne obrađuje njive?
– Ranijih godina godišnji odmor mi je bio da odem dve nedelje na more, a minule godine nagrada za 10. mandat bila mi je 13 dana boravka u VMC „Karaburma” zbog virusa korona. Za mene je suština porodica. Imam dvoje dece, sin je oženjen. I on i snaja i ćerka su pravnici i zaposleni su u Sopotu – iskren je Milosavljević.