I Pjer Karden gost prve gradske diskoteke

Milan Janković

08. 02. 2021. 22:15

Локица Стефановић (лево), Први српски „клабери” у Светогорској 17, Мода шездесетих: Лазар Шећеровић (Фотографије „Дом Јеврема Грујића”)

I nije baš neka organizacija bila ta CIA kad je odlučila da u jednoj bezbednosno interesantnoj državi, kakva je u to vreme bila Jugoslavija, svoje sedište smesti u jednu diskoteku. A i čudna je ta diskoteka koja je usred neprikosnovene vladavine režima Josipa Broza Tita imala „petlju” da ugosti najjaču svetsku obaveštajnu agenciju. Naravno, ništa od ovoga, gotovo sigurno, nije tačno, sem da je u srcu Beograda te davne 1967. godine otvoren prvi „diskać” na ovim prostorima, a i šire, i da ga je tukao glas da se u njemu pod paravanom đuskanja uz dobru muziku mrse nekakve špijunske rabote.

Bog će znati kome je to palo na um. Ima više kandidata, uglavnom nisu među živima, kojima se jednostavno nije dopadalo da se mladi ljudi u većem broju okupljaju na nekom mestu čije postojanje socijalistička ideologija nije predviđala. Još da su naslutili da će se već sledeće godine odigrati čuvene studentske demonstracije, diskoteka „Kod Laze Šećera” verovatno nikada ne bi ni proradila. Te „kandidate”, iako verovatno nisu pretpostavljali šta će se u skorašnjoj budućnosti događati u Beogradu na akademskoj sceni, ništa nije sprečilo da mračnom podrumu u strogom centru glavnog grada, dekorisanom italijanskim tapetama, kojim je odzvanjala „neprijateljska” muzika, zagorčaju i skrate život. Klub je, po oprobanom receptu, optužen da ruši moral socijalističke omladine, proglašen je i za utočište dilera droge, a kao šlag na tortu označen je kao sedište CIA i pratećih zapadnjačkih špijuna.

I tada je bilo normalnog sveta, kod kojeg ove besmislene optužbe nisu prolazile. Ipak, u poštansko sanduče diskoteke počele su da stižu razne zabrane i kazne, rezane su im izmišljene dažbine... Jedno od suludih nametnutih pravila dozvoljavalo je ples u klubu, ali bez muzike!

Poznate face „Kod Laze Šećera”

Priča se i da je sudbina diskoteke postala važna tačka dnevnog reda jedne sednice tadašnjeg Vrhovnog saveta odbrane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na kojoj je usvojen zaključak da disko-klub bez pogovora mora biti zatvoren jer kvari naprednu socijalističku omladinu. Tako se i zbilo, katanac je formalno stavljen, ali su se u podrumu sadašnjeg Doma Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici 17 i dalje održavale tajne žurke, koje su se često selile u stan iznad...

Put noćnog provoda nije mogao da bude preprečen. I vlasnici čuvene njujorške diskoteke „Studio 54” nisu mogli a da ne priznaju da je tamo negde u dalekom Beogradu nešto slično postojalo deceniju ranije. Naravno, nije pametno busati se u grudi i umisliti da je Beograd imao diskoteku pre Njujorka, jer tamo je već odranije postojalo kojekakvih klubova.

Ipak, niko ne može da opovrgne da je tada malo poznati Lazar Šećerović, direktni potomak čuvenog srpskog diplomate Jevrema Grujića, prvi pravi „klaber” na ovim prostorima i jedan od osnivača ‒ bilo je tu još par drugara s kojima je slušao ploče ‒ prve diskoteke, kako se u šali pričalo, na potezu od Trsta do Vladivostoka. Klub su neki nazivali i „Lola”, jer je Svetogorska ulica tada nosila ime heroja narodnooslobodilačke borbe Ive Lole Ribara. Ostaće zabeleženo i da su ugostiteljsko-zabavni objekti ovog tipa u to vreme, kad je reč o Evropi, postojali još samo u Parizu, Londonu i Milanu.

Diskać je radio kao deo košarkaškogkluba Crvena zvezda, jer privatnasvojina nije bila dozvoljena

Taj podrum čija je tama bila ispresecana nekim čudnim svetlima, sa šankom kao iz filmova i intimnim separeima, izazvao je pravu senzaciju u svetu noćnog života Beograda, ako je dotad uopšte i postojao. Bila je to i prva prilika da, posle višedecenijskih „restriktivnih” izlazaka isključivo u pratnji džentlmena, mlade Beograđanke mogu samostalno da se otisnu iz svojih domova na ples kod Laze. I nisu imale obavezu da igraju u paru, prvi put bilo je dozvoljeno đuskanje nasamo i za sebe.

Priča se da je zvaničnom otvaranju prisustvovao veći deo pozorišne trupe obližnjeg Ateljea 212, da su došli najpriznatiji pesnici i slikari tog vremena, a naravno i uvek i svuda prisutni novinari. Hroničari zbivanja na prestoničkim ulicama beleže da je otvaranjem diskoteke „Kod Laze Šećera” praktično započela era svakodnevnih izlazaka, ne samo vikendom, koja traje do današnjih dana. Pokazalo se da će se u budućnosti ova novoustanovljena praksa posebno dopasti gostima iz inostranstva za koje je oduvek važilo pravilo groznice subotnje večeri.

Pjer Karden (Foto Vikipedija)

Nema sumnje da su klub „Kod Laze Šećera” posetili svi iole značajni ljudi iz miljea jugoslovenske estrade, ali i popularni gosti iz inostranstva koji su se te godine zatekli u Beogradu. Zabeleženo je da su na podijumu ovog diskaća zaplesali Pako Raban, Katrin Denev, Džudi Denč, Nina Riči, Omar Šarif, Marisa Berenson, Alen Delon, a za pretpostaviti je da je nedavno preminuli legendarni modni dizajner Pjer Karden posetivši Lazinu diskoteku pronašao bar deo inspiracije za neke svoje kreacije.

Bilo je to i vreme uzleta jedne nove profesije ‒ di-džeja, od čije je umešnosti „miksovanja” muzike uveliko zavisila atmosfera. Slušali su se „Rolingstounsi” i druge zvezde svetske muzičke scene. Gramofonske ploče stizale su iz Londona i Pariza, a po aktuelnosti diskoteka „Kod Laze Šećera” nimalo nije zaostajala za kultnim klubovima u inostranstvu. Iako je trajala nekih godinu dana, utrla je put jednom novom načinu provoda...

 

Posle zabave u stanu iznad čuvenog podruma

After parti

Manje je poznato da su se okupljanja mladih koja se danas zovu „after parti”, i predstavljaju nastavak druženja posle burne noći, začela još u vreme diskoteke „Kod Laze Šećera”. Posle ponoći, kada je isticalo radno vreme, preostalo društvo bi napuštalo podrum i pelo se na sprat iznad, u stan jedne od najotmenijih gradskih kuća, današnjeg Doma Jevrema Grujića. Tu se ostajalo do ranih jutarnjih sati, uz nešto laganija pića od onih koja su se konzumirala tokom večeri uz glasnu muziku. (Antrfile 2)

Dom Jevrema Grujića (Foto N. Marjanović)

Stanari Doma ‒ slavna imena

Dom Jevrema Grujića u Svetogorskoj, u čijem podrumu je otvorena prva diskoteka na ovim prostorima, sagrađen 1896. po projektu poznatog arhitekte Milana Kapetanovića, prva je zgrada koju je zaštitio Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda, odmah po osnivanju 1961. godine. Zajedno sa umetničkom zbirkom, on predstavlja spomenik kulture od velikog značaja za čitavu Srbiju. U ovom zdanju su tokom dva veka živele istorijske ličnosti značajne za srpsku državu i diplomatiju. Tokom sedam generacija diplomatske tradicije sakupljeno je više od 500 umetničkih dela iz različitih perioda, koja danas čine zbirku, samim čudom spasenu tokom proteklih vremena. Većina dela je čak jedno vreme bila zakopana u podrumu kuće tokom Drugog svetskog rata da bi se sprečilo njihovo otimanje.

Istaknute ličnosti koje su živele u ovoj kući su Teodor Herbez, ministar knjaza Miloša Obrenovića, Jevrem Grujić, državnik i diplomata, osnivač Liberalne stranke, dr Slavko Grujić, istaknuti političar i diplomata čijom zaslugom je izgrađena Univerzitetska biblioteka u Beogradu, dr Milan Đ. Milojević, ambasador Kraljevine Jugoslavije u Budimpešti, Bernu, Beču, Hagu i Briselu...