Tragovi kao otvorena knjiga

12. 02. 2021. 20:00

(Фото Пекселс/Annika Thierfeld)

U prirodi, u staništu ili, lovački rečeno, u lovištu, divljač ostavlja tragove svog prisustva. Sve vrste divljači imaju mirisne žlezde , a njihovi mirisi označavaju prisustvo životinja na određenoj teritoriji. Mirisi se osećaju u vazduhu, ostaju na zemlji i vegetaciji.

Mirisnim žlezdama dlakava divljač obeležava teritoriju na kojoj živi, ponekad granicu koju pripadnik iste vrste ne sme da pređe, jer u suprotnom može da dođe do sukoba. Neke vrste divljači (ris, na primer) obeležavaju granicu svoje teritorije izmetom.

Mirisne žlezde, odnosno mirisni tragovi omogućavaju nalaženje pripadnika iste vrste, a suprotnog pola, u vreme parenja.

Ostavljanje mirisnih tragova ima i svoju „nezgodnu” stranu. Po njima grabljivica nalazi svoje žrtve, ali i to je jedna od zakonitosti prirode. Istina, i žrtva može na isti način da oseti neprijatelja, ali je on često u prednosti ako ima bolji njuh. Na primer, zec zarad zaštite „zapetlja” svoj trag pre nego što se smesti u svoj zaklon.

Mirisni tragovi su od izuzetnog značaja za četvoronožnog pomoćnika lovaca – psa, dok ih čovečiji nos ne može osetiti. Čovek može samo da vidi tragove, a to su: tragovi nogu, krila, repa, zuba, kljuna, rogova, kandži, tragovi u vidu izmeta, ležaja, ostaci jela i drugo.

Tragovi su za onog koji zna da ih čita kao otvorena knjiga. Po njima se mogu da se rekonstruišu neki događaji u prirodi i dobiju određeni podaci. Ali, pri rekonstrukciji nekog događaja lako može da se pogreši, jer čovek ne zna tačnu starost tragova na tlu, dok životinje to znaju prema mirisu u njima.

Najčešći i najuočljiviji su tragovi nogu. Po njima iskusan lovac može da odredi vrstu (pol i uzrast) divljači, a približno i brojno stanje određene vrste u lovištu. Tragovi nogu divljači mogu dobro da se vide na goloj, mekoj zemlji, u blatu, na mokrom pesku. Ali najviše tragova na sve strane ima za vreme snega. Ne kaže narod slučajno: „Ne pada sneg da pokrije breg nego da svaka zverka pokaže svoj trag”.

Kada padne sneg samo je kratko „devičanski”, a onda ga životinje išaraju svojim tragovima. Zapravo, neke se rado kreću još dok sneg pada. Naročito mnogo tragova, i starih i novih, ima ako sneg leži dugo, a novi ne padne.

Takozvani sneg celac pokazuje samo sveže tragove i tada je pravo vreme za lov. Na primer, u lovu divljih svinja može lako da se ustanovi u koji deo šume su ušle i da li su ostale tamo, a takav sneg je i gotovo jedino vreme za lov kuna, naročito kada ga ima na granama drveća.

Trag medveda na snegu retko može da se vidi jer on provodi zimski san u brlogu. Zimi je zec prinuđen da pravi veća putešestvija za hranom nego leti, pa lovci često pogrešno kažu, gledajući tragove, da zečeva ima mnogo.