Rajac tužan i zapušten

12. 02. 2021. 13:14

Традиционална манифестација „Косидба на Рајцу” (Фотодокументација „Политике”)

Otvaranje „Gold gondole” na Zlatiboru, podstaklo me je na poređenje i duboko razmišljanje: gde je Zlatibor, kako danas izgleda i gde će stići, a šta je sa Rajcom, gde je on i šta ga čeka u narednom periodu?

Rajac je jedna od najatraktivnijih planina u našoj zemlji koju su dosta davno stari putopisci nazvali rajem na Zemlji zbog divnih šuma, bogatih proplanaka, obilja sunca i brojnih livada sa prelepim cvećem.

Nalazi se pored prometne Ibarske magistrale, u blizini gradića Ljig preko koga p je vezan sa Beogradom (90 kilometara) , Valjevom (50 km), i Gornjim Milanovcem  (45 km). Tačnije rečeno, polovina Rajca pripada Ljigu, a druga Gornjem Milanovcu.

Rajac nema prodavnice, nema pristojan hotel, nema kafiće, nema restorane, nema bazene, nema ski-staze, nema poslastičarnice, nema organizovana šetališta, a da ne govorimo o panoramskoj gondoli.

Rajac postaje deponija, jer je pitanje zaštite životne sredine na ovoj prelepoj planini takoreći mislena imenica. Đubre organskog porekla, staklo, papir itd,, sve se baca maltene gde ko stigne, a čisti se vrlo retko, što je posebno vidno u letnjem periodu.

Na Rajcu postoji Planinarski dom, planinarskog društva „Pobeda”, objekat „Pošte” koji je duži niz godina zatvoren, uz apartmane „Kolubare” – tri stambena objekta prilično skromna sa restoranom, baštom i sportskim terenom. Na Rajcu ima mnogo privatnih kuća, vikendica podignutih na delu koji gravitira Gornjem Milanovcu, pa i na delu koji gravitira Ljigu, ali da li je to dovoljno da Rajac postane atraktivna planina za razvoj turizma u našoj zemlji? Sigurno da nije.

Kako je moguće da tako predivna planina blizu Beograda, blizu aerodroma i Ibarske magistrale, nije podstakla predstavnike lokalne samouprave, organe državne vlasti i  one koji brinu o razvoju turizma da ulože neka sredstva u izgradnju infrastrukture, u skijaške staze, hotelski smeštaj, da podstaknu javnoprivatno partnerstvo, reše pitanje snabdevanja, komunalne infrastrukture i zaštite životne sredine?

Kako je moguće da Zlatibor može sve, a Rajac ne može ništa. Odgovor svakako treba tražiti najpre u lokalnoj samoupravi , jer da su predstavnici SO Ljig zainteresovani za razvoj Rajca, da su tražili podsticajna sredstva za razvoj turizma, da su se angažovali u predstavničkim telima, Rajac bi i danas bio pravi raj na zemlji.

Ljubinka Kovačević,
Beograd