Kaciga jedića

01. 07. 2008. 22:00

Jedić (Syn. A. neapolitanum Ten; A. ranunculifolium Reichenb. Fam: Ranunculaceae) opisao je dr Petar D. Marin u knjizi „Samonikle biljke”, pa ga, ukoliko ste ga i ranije viđali a niste znali ime ovoj cvetnoj vrsti, možete lako prepoznati ako se ovog leta nađete u prirodi, na nekom planinskom visu.

Morfološke odlike: Višegodišnja zeljasta biljka, visine do jednog metra. Koren kos, dlakav, valjkast. Stabljika kratko kovrdžava, dlakava. Listovi skoro do osnove usečeni, sa od pet do osam klinasto-rombičnih režnjeva. Listovi na naličju gusto prekriveni kratkim dlačicama. Cvetovi grupisani u gustu, najčešće negranatu, grozdastu cvast. Osovina cvasti i cvetne drške uglavnom gusto kovrdžave, dlakave. Čašični listići su monosimetrični i krunicoliki – otvorenožute boje, opadajući. Donji čašični listići dlakavi ili goli. Kaciga valjkasta i dlakava, visine do dva santimetra, širine od četiri do osam milimetara, sa prednje strane zasvođena. Na vrhu je vrećasto proširena, postepeno sužena u kljun sa nadole savijenim vrhom. Krunični listići su preobraženi u nektarije. Gornji listić čašice je u obliku kacige, dužine do dva santimetra.

Vreme cvetanja: jun–jul.

Stanište: Raste na različitim geološkim podlogama. Obično se može naći po obodima šuma, pukotinama stena i inače na stenovitim padinama, u planinskom pojasu.

Rasprostranjenje: Planine južne Evrope. Tipičan varijetet ove vrste prisutan je i na mnogim našim planinama (Stol, Rtanj, Svrljiške planine, Suva planina, Šar-planina i druge) dok se var. Pantocseckianum sreće na Prokletijama.

Dekorativnost i mogućnost gajenja: Možemo slobodno da kažemo da su sve vrste jedića veoma dekorativne. Kod nas samoniklo raste šest vrsta ovog roda. Neke su sa žutim, a neke sa ljubičastim, plavoljubičastim, ili belim cvetovima. Imaju veoma interesantne i listove i cvetove. Posebno su atraktivne u fazi cvetanja, naročito kad su biljke u grupama. U baštama se inače često gaje neki hibridni oblici. Sve samonikle vrste mogu uspešno da se gaje kao ukrasne, posebno zbog lepih cvetova.

Napomena: Za mnoge vrste ovog roda postoje brojni naučni podaci o hemijskom sastavu. Sve istraživane vrste sadrže terpenske alkaloide što znači da je reč o otrovnim biljkama. Alkaloidi jedića izazivaju paralizu završetaka perifernih nerava. Ranije se jedić koristio u lečenju neuralgija, posebno facijalnih. Danas se retko koristi za te svrhe. Primenjuje se u homeopatskim preparatima i za trovanje divljih životinja.

Knjigu prof. dr Petra D. Marina „Samonikle biljke” objavila je izdavačka kuća NNK Internacional iz Beograda i može se naručiti na telefone: 2688-975, 2687-051 i 3613-681.