Po četvrti (verovatno ne i poslednji) put o „Zločinu i kazni"
(Срђан Печеничић)
Prof. Zoran Radovanović u tekstovima „Zločin i kazna” jedan i dva govori o sramnim događajima na našem Medicinskom fakultetu (MF) kada su samo zbog političke nepodobnosti najureni korifeji medicine! I optužuje bez valjanog razloga vrhunskog hirurga akademika Čolovića za nečinjenje. Ali ne spominje i treći „Zločin i kaznu” na tom istom MF 2002. kada je „Krizni štab” MF koji su činili „razbojnici u belim mantilima” (R. Č.) pokušao da „počisti i pročisti” naš fakultet od nepodobnih nastavnika koji su bili članovi SPS i JUL, što je većini bio jedini greh!
Pristupili su istim metodama koje su primenile okupatorske i komunističke vlasti: onaj ko nije sa nama politički, neće biti sa nama ni na MF! I u tome je učestvovao i to obligatno prof. Radovanović!
Lako su nađeni razlozi: vanredna, odnosno prevremena unapređenja koja su obavljena prema tadašnjem izmenjenom Zakonu o visokom obrazovanju kojim se ukida Izborno veće, a njegova ovlašćenja u izboru nastavnika i saradnika se prenose na dekana kao inokosnog organa. Zakon je po mom mišljenju i mnogih drugih apsurdan, nepotreban i nepravedan, ali je ipak zakon i donet je u zakonskoj proceduri u NSRS-u. Iako su nam konkursi za unapređenja raspisani po starom zakonu, izabrani smo po novom. Time je inače veoma komplikovana i duga procedura skraćena za oko 10 meseci čime smo „zaradili” skoro godinu i za to se uhvatio „Krizni štab”. Tačno je da je nekolicina njih napredovala i po političkoj liniji uz intervencije vrhova tadašnje vlasti, a za neke se tvrdi da ih je direktno izabrala Mira Marković svojim zalaganjem. A kada se to vlast nije mešala?
Samozvano „rukovodstvo” MF sa prof. Slobodanom Apostolskim i naročito prof. Ljubomirom Erićem na čelu počelo je pravi lov na veštice i „istragu” članova SPS-a i JUL-a među svojim kolegama. Moram da apostrofiram nerazumljivu mržnju prof. Erića prema nama u njegovoj mesijanskoj ulozi spasavanja demokratije i MF koju je sam sebi dodelio, ali tako da čak nije ni znao da sam hirurg, već je tvrdio da sam „lični pedijatar dece porodice Milošević”! Zašto ste ovo prećutali autore „Zločina i kazne” jedan i dva? Jel zato što ste tada tek sleteli u Beograd i priključili se jurišnicima na svoje kolege?
Prvi put u istoriji MF su izmenjeni uslovi za izbor, odnosno potvrđivanje „politički” unapređenih: umesto proste većine prisutnih, morali ste imati većinu svih nastavnika, bili oni na sednici ili ne, bili oni u zemlji ili ne! I prvi put je glasanje obavljeno „tajno”, čak i za nesporne kandidate bez prigovora, ali sa listićima koji su se brojali u Dekanatu danima od strane odabranih profesora i činovnika (nagrađenih duplim dnevnicama) i bez ikakve kontrole zainteresovanih i Izbornog veća! Rezultati su objavljeni tek na sledećem veću, nedeljama kasnije!
Nad ishodom brojanja bi se zabezeknuli i Njutn i Galilej i Ajnštajn, jer su oborene i teorije verovatnoće i relativiteta! Iako je ogroman broj kolega svih političkih provenijencija bio izabran ili unapređen po tom zakonu, znači prevremeno, veće je izglasalo nepoverenje i poništilo izbor samo onima koji su po sumnji „kriznog štaba” bili članovi SPS-a i JUL-a, odnosno „Stubovi Miloševićevog zločinačkog režima” kao na primer ja i slični meni koji predsednika Miloševića u životu nismo ni sreli ni videli osim na TV. To se naročito odnosilo na sve aktuelne direktore klinika. I to u skladu sa opet novim zakonom koji je na predlog Gaše Kneževića i Srbijanke Turajlić protivustavno primenjen retroaktivno! Ja sam jedini od svih profesora prošao tu „lustraciju” i zadržao zvanje, a sve ostale koji su najureni je sud vratio nazad na fakultet, na veliku sramotu tadašnjeg „rukovodstva”.
Teško se obrukalo i tadašnje rukovodstvo Stomatološkog fakulteta. Pozivom sa mobilnog je dat otkaz prof. dr Ljiljani Šćepanović, redovnom profesoru sa 1/3 rada na neodređeno vreme jer „svi mogu da predaju fiziologiju na stomatologiji osim žene onog komuniste i lopova iz Tiršove”! Iako sam insistirao da ih tuži, moja supruga to nije uradila da bi mene zaštitila od daljeg eksponiranja u javnosti. Kasnije je ta ista prof. Šćepanović čak dvanaest godina provela na mestu šefa katedre i direktora Instituta za fiziologiju na MF, svaki put birana tajnim glasanjem, isto kao i ja za direktora Tiršove!
Zato prof. Radovanoviću nemojte bar Vi nikome da pričate o „Zločinima i kaznama”, „demokratskim” revolucijama ostvarenim uz pomoć zapadnih službi i stotina miliona dolara! Umesto što se šetate po TV i novinama, savetujem Vam šetnju po parkovima i pišite o Vašim putešestvijima po prijateljskim nesvrstanim zemljama jer ste tamo proveli mnogo više vremena nego na matičnom fakultetu! I nemojte opet da napadate svoje kolege jer dobro znam koliko iskustva imate u tome! Posle jedva preživljenog „demokratskog” progona, kao i moja porodica, završio sam u Gracu na transplantaciji srca. U iskušenju sam da i ja napišem svoj „Koncert...”!
Dečji hirurg i dečji urolog, predsednik UO UDK u Tiršovoj
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista