Benjamin Netanijahu pobeđuje i kad gubi

Boško Jakšić

25. 03. 2021. 20:20

Бењамин Нетанијаху: покушаће све да остане на власти (Фото EPA-EFE/Abir Sultan)

Izraelski izborni serijal još jednom nije odredio jasnog pobednika uvodeći zemlju u novu fazu neizvesnosti, političke paralize, a moguće je da birači i peti put izađu na glasanje u periodu od samo dve godine.

Desničarski Likud, Benjamina Netanijahua, je po rezultatima 88 odsto prebrojanih glasova dobio najviše poslaničkih mesta, 30, ali premijer ne uspeva da okupi koaliciju neophodnog minimuma od 61 mesta u Knesetu.

Rivali sa desnice, centra i levice, iako podeljeni i pritisnuti ličnim animozitetima, okupili su front otpora sa kakvim se premijer odavno nije suočio, ali uprkos kolosalnim naporima da ga sruše sa vlasti, nisu u stanju da okupe potrebnu većinu. Netanijahu upravlja Izraelom poslednjih 15 godina, 12 uzastopno, pa nije neobično da se sve vrti oko polarizujuće ličnosti ubeđenog konzervativca koji glumi umerenost uvek spreman da se odrekne lojalnih saveznika ako to obezbeđuje vlast.

To što nije dobio većinu, ne znači da je Netanijahu izgubio izbore. On je u poziciji da nastavi da radi ono što najbolje zna: da kupi ili uceni rivalske poslanike i da nastavi da širi strah da će levica preuzeti vlast.

Premijer se rano ujutru u sredu obratio pristalicama. Umesto poruka trijumfa, govorio je o „velikom dostignuću” i nudio se svakome kako bi obezbedio većinu. „Pružam ruku svakom članu Kneseta. Ne odbacujem nikog ko veruje u iste vrednosti i način vladavine kao i mi”, kazao je premijer.

Netanijahu je dokazani majstor političkog preživljavanja i procenjuje se da ima veće šanse da po šesti put formira kabinet. Iako je u poziciji da lakše nađe izlaz iz lavirinta koalicionih kombinacija, lomljivih sporazuma koji će sutra biti prekršeni i obećanja koja se neće ispuniti, premijerov ostanak na vlasti najviše zavisi od lidera stranke koja je na izbore izašla u koloni opozicije. Tesna većina nije ono što Netanijahu priželjkuje, ali on veruje da će „pruženu ruku” prihvatiti Naftali Benet, lider krajnje desne stranke Jamina, bivši ministar odbrane, njegov ideološki prirodni partner, ali i političar koji ga ne podnosi i želi da ga nasledi na premijerskom mestu. Benet, „razumni desničar”, kako sebe opisuje, još se nije izjasnio kome će pridružiti sedam poslanika, podižući cenu svoje eventualne saradnje.

Paradoksalno, ali o sudbini Netanijahua može da odlučuje i Mansur Abas, lider Ujedinjene liste, koalicije četiri stranke dva miliona izraelskih Arapa. Ukoliko svojih šest poslanika uputi ka lideru Likuda, spašće političara koji je govorio da „Arapi nisu deo jednačine”.

Netanijahu bi još jednom potvrdio pravilo da pobeđuje i kada gubi, iako se nadao da će mu vakcinacija protiv kovida 19, najuspešnija na svetu, doneti solidnu većinu. Premijer se oslonio na tri stranke ultraortodoksnih Jevreja koje mu tradicionalno donose glasove od sedam do devet poslanika, a on zahvaljuje tako što im omogućava da budu izuzeti od vojne obaveze, daje im bogate subvencije i garantuje im veto o pitanjima verske prakse.

Netanijahu, koji se ne pridržava pravila šabata ili košer ishrane, može da zahvali i uspehu ultradesne partije Religioznog cionizma formiranoj u februaru da bi odnela glasove rivalima sa desnice. Cionisti sa šest poslanika mogli bi da dobiju i ministarski resor i još su jedna potvrda koliko je biračko telo okrenuto udesno.

Da li se time otvara put da Izrael dobije „najdesniju” vladu u istoriji, što bi bilo ostvarenje Netanijahuovog predizbornog obećanja: Imamo jedinstvenu priliku da formiramo potpuno desničarsku vladu.

Svaka dosadašnja Netanijahuova vlada, a bilo ih je pet,  uključivala je stranke sa centra, čak i levice, pa perspektiva kabineta u kome bi Likud bio najmanje desno plaši značajan broj Izraelaca koji procenjuju da će biti ozbiljno ugroženi demokratija i nezavisno sudstvo koje protiv premijera vodi tri odvojena procesa pod optužbom korupcije.

Vlada, u kojoj bi stranke ultraortodoksnih Jevreja imale veliku političku moć, unosi strah među Jevreje koji se brinu za građanske slobode, prava manjina, LGBT populacije i žena, ali i među Palestince koji bi mogli da se suoče sa aneksijom značajnog dela Zapadne obale.

Prvi put u istoriji izbora, Netanijahu se suočio sa snažnim rivalima sa desnice, većinom bivšim likudnjacima ili bivšim partnerima Likuda. Sem Jamine, još dve desne opozicione stranke ulaze u Kneset: Izrael Beitenu (sedam), sekularna nacionalistička stranka Avigdora Libermana koja zastupa interese Jevreja u Izraelu koji govore ruski i Nova nada Gideona Saara (šest).

Iako je samo tri dana uoči glasanja iz Jerusalima stigla ljutita poruka blizu 50.000 ljudi: „Bibi odlazi!” koja je, prozivajući premijera po nadimku, pokazala kolika je snaga zahteva da premijer napusti položaj, rivalski blok nije uspeo da se ujedini, čak ni na dve liste, i nije imao ideju ko bi predvodio pobedničku koaliciju.

Stranka Ješ Atid, formacije koja zastupa interese sekularne srednje klase, je sa izbora izašla sa 17 poslaničkih mesta, kao druga po snazi. Njen lider Jair Lapid disciplinovano je i nekonvencionalno vodio kampanju izbegavajući da saopšti da je kandidat za premijera. Iako je u intervjuu za „Džeruzalem post” rekao da je „Ješ Atid spreman da preuzme premijerski ured”, možda je zakasnio. Na centru levici je, sem Ješ Atida, najbolje prošao Beni Ganc, lider Plavo-bele stranke i dosadašnji Netanijahuov partner u koaliciji koji je izborio osam poslanika. Oporavljeni laburisti slede sa sedam, a levičarski Merec sa pet. Konzervativna Islamska arapska partija uspela je da pređe cenzus od 3,25 procenata i svojih pet poslanika mogla bi da pridruži Netanijahuu.

Predstoje zamorne nedelje političke trgovine u oštro polarizovanoj zemlji, a „Kralj Bibi” je još jednom pokazao u čemu je njegova prednost: spreman je da umre zarad vlasti. Protivnici koji ga nazivaju „premijerom kriminala” nisu.