Čajna soba

28. 03. 2021. 19:19

Илустрацијa Радмила Милосављевић

Koliko ste puta bili u prilici da budete „sami svoj dizajner”? Verovatno, bezbroj puta u životu – samo što toga niste bili svesni.

Poznati američki teoretičar dizajna Viktor Papanek, u svojoj knjizi „Dizajn za stvarni svet”, tvrdio je da se svako od nas, svakog dana bavi dizajnom, na ovaj ili onaj način. Jer „dizajn je sve, od projektovanja svemirskog broda do pravljenja pite od jabuka!”

Sedeći pored prozora zavejanog snegom i nagnuta nad crtežom u naporu da izdizajniram jedan stambeni enterijer, suočavam se s problemom hladnog čaja, koji je do pre nekoliko minuta bio opojna, topla i mirisna tečnost, spremna da me ugreje. Čajnik, nedavno skinut sa štednjaka, stavljen na sto kraj prozora, nemoćan da se prilagodi surovim strujama hladnog vazduha, gleda me hladnim pogledom, kao da kaže: „Kultura ispijanja čaja zahteva elementarno poznavanje fizike i određenu kulturu ponašanja. Kako da sačuvam toplotu bez ogrtača?”

Ogrtač za čajnik? Kako da ne, dobro se sećam simpatičnog i prijateljskog predmeta od komada tkanine, bez kojeg nije ni jedna kuća u zemljama Skandinavije i ne samo u njima, već svuda po Evropi gde je čaj deo svakodnevnog rituala.

Sećam se divnih prodavnica „svaštara” u kojima se prodaju najrazličitiji tekstilni predmeti za opremanje kuće, od tepiha i zavesa, preko posteljnog, stonog, kuhinjskog i kupatilskog rublja, do dekorativnih detalja, među kojima, uporedo sa dekorativnim jastučićima, stoje i gorepomenuti ogrtači za čajnike. I još se sećam neverovatne količine angažovane mašte dizajnera, uložene u oblikovanje jednog, na prvi pogled, sasvim beznačajnog predmeta. Kakvih sve oblika, motiva, desena i tema – nema!? Od onih u obliku kućice, preko svih mogućih stilizovanih domaćih životinja, do onih najbrojnijih, u obliku ženske suknje. Konture ženske figure, kao čarobne princeze u krinolinama, raskalašne kokete u žiponima, smerne devojke u narodnim nošnjama, ispletene, izvezene, proštepane, slojevite.

Nije mi palo na pamet da kupim jedan takav predmet. Prvo, što se zima, kao godišnje doba u kome se pije čaj, kod nas tretira kao prolazno stanje, zatim što se najveći broj čajnih ogrtača, sa svojim čipkicama, šljokicama, mašnicama, trakicama, opasno približavao onome što nazivamo – kič i najzad, zbog te sumnjive simbolike – da sva toplina domaćeg kutka zavisi, u najvećoj meri, od topline koja dolazi ispod ženske suknje. Konačno, to baš i nije bila za mene tako jeftina stvar.

Razmišljajući tako, shvatih da me sa stola i dalje gleda nerešen dizajn – problem hladnog čaja. Kako sam ga rešila?

Skuvala sam novi čaj i preko čajnika stavila jednu demode krznenu kapu, koja, kao prevaziđeni modni detalj beskonačno čami u mraku ormana. Čajnik je delovao kraljevski! Čaj se nije ohladio. Mislim da bi Papanek bio zadovoljan.

Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs