Vakcinacija treba da bude obavezna
(Фото EPA-EFE/Attila Balazs)
Nije zdravstveni sistem Srbije pred pucanjem, kako ovih dana javljaju pojedini mediji. Zdravstveni sistem u Srbiji se već raspao. To nesumnjivo pokazuju i ponovljena antivakserska okupljanja kod spomenika Stefanu Nemanji i na drugim beogradskim lokacijama. Policija ni komunalna milicija ni u jednom slučaju nisu intervenisale.
Virus korona se oteo kontroli i svakodnevno stvara nova žarišta sa sve većim brojem umrlih. Svi bolnički kapaciteti maksimalno su popunjeni, a zdravstveni radnici do kraja iscrpljeni.
Krizni štab se sve ređe oglašava. Možda je tako i bolje, ako već nema ništa novo da nam predloži.
U ovoj, kako se čini bezizlaznoj situaciji, korona može da se pobedi samo ako se pristupi maksimalnom vakcinisanju stanovništva i to najkraćem roku.
Ali, vlast nije našla način kako da privoli građane da se vakcinišu. Ne radi se na edukaciji stanovništva o značaju vakcinacije. Veoma je važno da ljudi shvate da smo samo vakcinacijom korak bliže kolektivnom imunitetu.
Osim vlasti, za otpor građana prema vakcini protiv kovida 19 najveću odgovornost imaju antivakcinaši, s lažnim informacijama kojima narod veruje.
U Srbiji broj zainteresovanih za vakcinaciju stagnira, tako da nam brzina kojom su vakcine nabavljane ne znači ništa. Ispašće na kraju da je ogroman novac potrošen uzalud.
Neophodno je izaći pred građane s istinom da do sada nije pronađen lek protiv korone, da je vakcina jedino čime raspolažemo i da ima dovoljno razloga da verujemo da može pružiti efikasnu zaštitu protiv kovida 19.
Precizne rezultate možemo očekivati tek posle nekoliko godina, kada se srede i analiziraju dobijeni podaci.
Stoga je nedopustivo ponašanje kolega lekara i drugih zdravstvenih radnika koji bez ikakvih validnih razloga odbijaju da se vakcinišu, negirajući činjenicu da su vakcine jedno od najvećih otkrića medicine.
Danas, kad je nacija u opasnosti zbog duge pandemije, smatram da je vreme da se uvede obavezna vakcinacija svih građana Srbije, kao kad smo već uspešno savladali variolu 1972. Poštujući, naravno, one koji to ne mogu iz zdravstvenih razloga.
Svi koji se pozivaju na svoja ljudska prava – na sopstveni izbor, treba da imaju u vidu da je granica njihovih prava tamo gde počinje pravo drugih.
Dr Miroslav Todorović,
Beograd