Antikovidkonfuzija u Bošnjaka

Nenad Kecmanović

13. 04. 2021. 18:00

Kada u Sarajevo stigne dovoljna količina vakcine sa Zapada, Bošnjaci, koji su je primili u Srbiji, moraće da kriju da su „izdali Bosnu”. Oni koji su ostali u Bosni i preživeli pandemiju ponašaće se kao mirnodopski heroji odbrane „suverene, cjelovite i jedinstvene” države. A Srbija će možda morati da se izvinjava što je ponizila i uvredila Bosnu. Kako sad to?

 „Srbi koriste i bolest da Bošnjake pretvore u narod bez države, u njihove prosjake, a naše posrbice im pomažu u tome”, objašnjava Muhamed Borogovac, jedan od osnivača SDA, na sajtu „Glasnik Bošnjačkog kongresa”, koji u BiH i u inostranstvu ima 25.000 posetilaca.

Revoltiran prihvatanjem Vučićevog poklona i besan zbog kolona autobusa i privatnih vozila kojim je bošnjački narod krenuo u Srbiju da besplatno primi vakcinu, uticajni eks reis Mustafa Cerić to naziva „sramotom vijeka” i „poniženjem koje je prevršilo svaku mjeru”. Otvorenim pismom obraća se Bakiru Izetbegoviću: „Kako iko u bosanskoj vlasti može mirno da spava dok gleda redove bosanskih građana kako hrle u Srbiju, koja im je toliko zla nanijela na tijelu i duši, koja negira genocid, koja nema empatiju za njihov bol i patnju, ali ima sažaljenje za njihov strah od korone, pa ih vakciniše”. Na kraju ga eks reis-efendija pita: „Da li je iko iz Bosne od bosanskih ljekara provjerio sadržaj i kvalitet tih vakcina, koje Bošnjaci primaju u Srbiji”, iako je ministarka Bisera Turković već utvrdila: „To su  vakcine pred istekom roka upotrebe i pravljene su za siromašne narode”.

Bilo je, istina, i odmerenije negativnih, pa i samo uzdržanih reakcija. Već pri dočeku vakcina na sarajevskom aerodromu, Džaferović i „rezervni bošnjački” Komšić, uz sramežljivu zahvalnost Vučiću ispoljili su neskrivenu nelagodu zbog „kontraverznih reakcija u javnosti”.

Novinarska TV zvezda Senad Hadžifejzović linkom u jutarnjem programu beogradskoj TV Prva, uz komplimente za  Vučića, bi više voleo da je Dodik od Rusa dobijene vakcine  podelio sa FBiH. A na pitanje voditeljke: „Da li ste lično već bili ili planirate doći u Beograd na vakcinaciju?”, odgovorio je da ipak neće zbog bosanskog patriotskog ponosa. „Ja smatram da vakcinu treba da primim u svojoj zemlji Bosni!” Ovim svojim javnim domoljubljem postideo je sve one koji su po vakcinu išli u mrsku Srbiji, pa već sada treba da kriju da su „izdajnici”.

Ahmed Burić, novinar veteran sarajevskog „Oslobođenja”, izjavio je za beogradski RTS da zamera Vučiću što je „poklon-pakete vakcina uručio Džaferoviću i Komšiću na aerodromskoj pisti, umjesto da je došao u grad u zgradu Predsedništva na kafu i tako ukazao poštovanje domaćinu”. Neko ga je koji dan ranije dopunio ciničnom opaskom da je „Vučić sa paketićem vakcina na Butmiru postrojio kompletno predsjedništvo BiH”.

Ugledni bošnjački intelektualac dr Esad Bajtal je u više medijskih istupa izjavio da „Vučić, dajući prednost Srpskoj u odnosu na FBiH u isporuci vakcina, dijeli BiH”. Nije mu, međutim, zasmetalo što je sledeća pošiljka iz Beograda bila adresirana na FBiH. Niti je iz činjenice da su svi punktovi  za vakcinaciju u Srbiji bili jednako otvoreni za sve građane oba entiteta, po analogiji, zaključio da Vučić ujedinjuje BiH.

Kako objasniti ovu skandaloznu reakciju  bošnjačke političke, verske, medijske i intelektualne elite na human akt komšijske solidarnosti u nevolji? Odnegovani animozitet prema Srbima potiče još iz vremena dva srpska ustanka kojim su Turci i „poturice” proterani iz Srbije. Vatikansko-bečku strategiju zavađanja muslimana i Srba koju je razvio Kalaj nadživela  je neuspehe ne samo svoga tvorca, nego i naslednika Ante Pavelića, Kardelja i Mikulića, Alije i sina, Incka i njegovih prethodnika. Građanski rat, ali još i više haško konstruisanje i predimenzioniranje srpskih zločina u Hagu i mistifikacija Srebrenice – definitivno su zatrovali odnose dva po mnogo čemu bliska naroda. Kako bošnjačkom narodu, kome dva Izetbegovića već četvrt veka ponavljaju mantru da „Bosna neće biti mirna sve dok Srbija nije dovoljno slaba”, da je „Bosni i Bošnjacima uvek svo zlo dolazilo iz Beograda”, da je „Srbija agresor”,  a „Srpska genocidna tvorevina”, sada reći da taj isti „loš narod” spasava bošnjačke živote.

Da, desetina hiljada  Bošnjaka lično svedoči „o savršenoj organizaciji, efikasnosti i ljubaznosti u srpskim centrima za vakcinaciju”. Ali, oni su ipak mala manjina koja je zarad života i zdravlja pristala na „nacionalno poniženje i sramotu” i zbog vladajućeg diskursa srbomržnje moraće pred okolinom da kriju da su „kukavički” išli po vakcinu u Beograd.

Impresivna humana misija Srbije naišla je na veliku zahvalnost u Srpskoj, Crnoj Gori i Makedoniji, te priznanja u svetu, i to je dovoljna satisfakcija. Jedino je u bošnjačkim kantonima naišla na nezahvalnost. Da li aktuelnoj bošnjačkoj vlasti više bilo šta nuditi jer nije sporan njihov realni interes nego stav da neće ništa od Srbije i iz Srbije? Da je Vučić umesto „paketića” u Sarajevo doneo i sve raspoložive vakcine posumnjali bi da se radi o hemijskom oružju za pomor Bošnjaka. Da je sa njima poslao i sve svoje medicinare da izvrše masovnu vakcinaciju, ko bih ih uverio da se ne radi o invaziji na Bosnu. EU ih je izigrala za Kovaks program, SAD i Britanija vakcinišu najpre sve svoje, neće maligne vakcine iz Rusije i Kine, a eto gadljivi su i na „srpske”.

Treba li Srbi da povlađuju tom bezobrazluku?  Da li i Srbija posle toliko odbijenih dobrih namera može da se oseti ponižena i uvređena? Ne bi li i Srbi i Hrvati koji žive na 75 odsto BiH mogli da zamere što se Srbija toliko titra oko Bošnjaka na manje od 25 odsto Bosne, jer umišljaju da je 100 odsto njihova, da u tome imaju zapadnu podršku i da čitav svet prema njima ima kompleks krivice. Dodik im je onomad ponovio racionalan predlog: „Ili da još jednom pokušamo da se dogovorimo ili da se mirno raziđemo”. Nije li posle skandala sa vakcinama vreme da im i Vučić kaže: „Ubuduće, ako vam nešto zatreba, javite se na 00381 i lepo zamolite, pa ćemo razmotriti!” Tako će više ceniti „agresorsku Srbiju”, „genocidnu Srpsku” i „loš srpski narod”.

Profesor emeritus

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista