Janšini balkanski statisti

Boško Jakšić

26. 04. 2021. 18:00

Kada neko ovde pomisli da je vreme podela i ratova pohranjeno u arhive prošlosti, pojavi se evropski desničar sa zloslutnom idejom novog prekomponovanja zapadnog Balkana.

Ako se do sada smatralo da je nezavisnošću Kosova zaokružen raspad bivše Jugoslavije, premijer Slovenije Janez Janša je tu da poruči da će proces biti završen tek nestankom „male Jugoslavije”, Bosne i Hercegovine, lakmus-papira odnosa u regionu.

Nekadašnji strateg slovenačke nezavisnosti, sada kartograf sa ambicijom da u novoj balkanskoj velikoj igri akterima na terenu dodeli ulogu statista, uzburkao je mnoge svojim „non-pejper”, neslužbenim dokumentom o mirnom razlazu BiH i tezom da bi se tenzije u regionu rešile prekrajanjem granica čak šest država – Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, Severne Makedonije i Albanije.

Region se podigao na noge na ideju stvaranja velike Srbije, velike Albanije i nešto veće Hrvatske. Slovenački premijer je smušeno demantovao da se tajnim kanalima obratio EU. Služba za medije predsednika Evropskog saveta Šarla Mišela prvo je potvrdila da je u februaru dobila „non-pejper”, ali je onda to brzo negirala.

Stanje konfuzije prekinuo je slovenački portal necenzurirano.si objavom faksimila dokumenta u kome Janša – i ko zna ko još – nudi viziju rešenja za stanje u regionu.

Naslov dokumenta je „Zapadni Balkan – put napred”. Prva tačka, „Situacija”, navodi da su ključni problem regije „nerešena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata i dodaje da je u trenutnim okolnostima gotovo nemoguće zamisliti evropsku perspektivu Srbije i Kosova, a članstvo BiH u EU je u potpunosti isključeno.

Druga tačka nudi „Rešenja”: Ujedinjenje Kosova i Albanije uz davanje posebnog status Srbima sa severa Kosova po modelu Južnog Tirola u Italiji. Pripajanje Srbiji velikog dela Republike Srpske čime bi Beograd pristao na spajanje Kosova i Albanije,

Hrvatsko nacionalno pitanje bi se rešilo ili pripajanjem većinski hrvatskih kantona u BiH Hrvatskoj ili davanjem posebnog statusa hrvatskim delovima BiH, takođe po modelu Južnog Tirola

Bošnjaci dobijaju samostalnu državu kojoj se velikodušno prepušta koridor prema međunarodnim vodama Jadrana koji bi garantovao NATO. Potom bi na referendumu birali između EU i ne-EU (turske) budućnosti.

EU, zajedno s drugim regionalnim inicijativama pokreće sprovođenje sveobuhvatnog ekonomskog programa. Ubrzava se članstvo u EU i NATO.

Treća tačka „Koraci” konstatuje da treba „tiho” potvrditi mogućnost realizacije programa (u toku), aktivirati tačku jedan na međunarodnom planu (u toku) i kreirati komunikacijski program. Ako se „većina aktera” složi, znači ne svi, EU preuzima formalizovanje inicijative.

Iza prekrajanja granica stoji stara ideja da su multietničke države konstantan izvor sukoba i da samo etnički čiste mogu da garantuju bezbednost.

Takav nacionalistički koncept, proširen željom za čisto hrišćanskom Evropom, godinama promovišu evroskeptični, antimigrantski i islamofobno raspoloženi ultradesničari koji su nedavno formirali savez: premijeri Mađarske i Poljske i lider italijanske Lige. Samo se čeka Janša čija se konzervativna Slovenska demokratska stranka optužuje da od Slovenije stvara autoritarno društvo.

Biće da u tim krugovima treba tražiti one koji su slovenačkog premijera ohrabrili da sastavi „non- pejper” računajući i na podršku istomišljenika po zapadnom Balkanu. Da li je sve to pokušaj reorganizacije evropske desnice posle dolaska Džoa Bajdena na vlast?

Plan je nagrada u najavi srpskim, hrvatskim i albanskim nacionalistima, pa je razumljivo najviše uzbudio Bošnjake koji bi se sveli na muslimansku državicu.

Da se nešto valja iza brda i da Janšin „non pejper” ne treba da bude preveliko iznenađenje – bilo kao probni balon ili analitička priprema terena – moglo je da se nasluti kada je hrvatski član Predsedništva BiH Željko Komšić otkrio detalje nedavnih razgovora trojice članova predsedništva sa slovenačkim predsednikom Borutom Pahorom u Sarajevu.

Pahor im je, istina u neformalnom razgovoru koji ne predstavlja zvanične stavove ni Slovenije ni EU, preneo da se u Evropi sve češće čuju glasovi o tome da treba „dovršiti raspad Jugoslavije”. Potom ih je pitao: „Možete li se vi u BiH mirno razići?”.

Komšić je ispričao i da su on i bošnjački član predsedništva Šefik Džaferović rekli da mirno razdruživanje nije moguće, dok je srpski član Milorad Dodik – dosledan stavu da treba insistirati na dijalogu o mirnom razlazu – bio suprotnog mišljenja.

Tako je Janša aktivirao sećanja na vremena kada su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman sanjarili o podeli Bosne.

Aleksandar Vučić kaže da „nema pojma o čemu se tu radi”, ali naslućuje opasnost da ga Dodik uvlači u rizičnu igru. Prvobitni „veliki oprez” zamenio je jasnom konstatacijom: „Ne mogu da se saglasim sa ujedinjenjem Kosova i Albanije, moram da poštujem teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine”.

Snažnu podršku odbrani suvereniteta nad Kosovom za oktavu je blaža kada treba braniti teritorijalni integritet BiH. Na sve baca senku vreme kada su Vučić i Hašim Tači razgovarali o razmeni teritorija – protivno principu o nepovredivosti granica. Hrvatski predsednik Zoran Milanović oglasio se porukom „prste dalje od BiH”, ali nije ublažio ljutnju koju Sarajevo ne krije zbog hrvatskog „paternalizma i jedva prikrivenog imperijalizma”. Edi Rama je nejasan.

Janša potvrđuje da „Slovenija ozbiljno traži rešenja za razvoj regiona i evropsku perspektivu zemalja zapadnog Balkana”. Da li to znači najavu promene kursa Ljubljane pošto Slovenija 1. jula preuzme predsedavanje EU, u vreme kada se po Evropi, ne samo na desnici, oživljava ideja „dovršetka raspada Jugoslavije”?

Bez obzira što Savet Evrope, koji se 2008. jasno odredio protiv promena granica a sada ćuti, stvarni ili spinovani sadržaj „non pejpera” nema šanse da bude ostvaren. SAD neće dopustiti da Bosna bude žrtva Janšine predstave. U EU većina ocenjuje da bi prekrajanju granica bio casus belli obračuna sa nesagledivim posledicama po evropsku bezbednost.

Ideje o velikoj Srbiji, velikoj Albaniji, nešto većoj Hrvatskoj i rastakanju BiH su u nerealne, ali upozoravajuće. U politici ništa nije slučajno. Evropski etno- nacionalisti rade na svom okultnom projektu.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista