Povratak Nikolasa Bernsa
Николас Бернс у Сенату 2017. (Фото: EPA/Jim Lo Scalzo)
Bajdenova vlada, koja kao i prethodna administracija veruje da je Kina najvažnije spoljnopolitičko pitanje za Ameriku, namerava da u Peking za ambasadora pošalje diplomatskog veterana Nikolasa Bernsa, koji je na Balkanu ostao u sećanju kao jedan od važnijih Klintonovih saradnika za vreme ratova devedesetih godina 20. veka.
Već i sam odabir ambasadora šalje poruku o tome koliki značaj zemlje pridaju bilateralnim odnosima, pa Kina namerava da u Vašington pošalje Čina Ganga, bliskog saradnika predsednika Si Đinpinga, dok se šef Bele kuće Džozef Bajden odlučio za Bernsa, saznaje „Volstrit džornal”.
Ukoliko Berns postane ambasador u Pekingu, biće to njegov veliki povratak na političku i diplomatsku scenu nakon što su u Bajdenov tim ušli i pojedini drugi zvaničnici iz Klintonove ere. Berns je radio kao portparol Stejt departmenta od 1995. do 1997, a pre toga je pet godina bio u Savetu za nacionalnu bezbednost u Beloj kući. Ostao je u diplomatiji i sa dolaskom republikanske administracije Džordža Buša, koji ga je poslao za ambasadora u NATO (2001–2005) i postavio za podsekretara u Stejt departmentu (2005–2008). Nalazio se i među pregovaračima kad se s Iranom dogovarao sporazum o nuklearnoj energiji, da bi poslednjih godina predavao međunarodnu politiku na Harvardu. Radi i za lobističku firmu, među čijim su klijentima i proizvođači oružja i koju je osnovao Vilijam Koen, Klintonov ministar odbrane u vreme kad je NATO bombardovao Srbiju.
U prošlogodišnjoj predizbornoj kampanji Berns je bio jedan od Bajdenovih spoljnopolitičkih savetnika, a u veoma je dobrim odnosima s državnim sekretarom Entonijem Blinkenom.
Na prostoru bivše Jugoslavije Berns je ostao u sećanju kao portparol Stejt departmenta u vreme kad se u Dejtonu u Ohaju dogovarao mirovni sporazum za prekid rata u Bosni i Hercegovini. Bio je desna ruka Ričarda Holbruka, tadašnjeg glavnog američkog pregovarača. I kao član Saveta za nacionalnu bezbednost, Berns se nalazio među zvaničnicima koji su stvarali američku spoljnu politiku za vreme ratova u BiH i Hrvatskoj.
I tokom kasnije karijere često se osvrtao na svoje iskustvo na prostoru bivše Jugoslavije. Tako se u tekstu u „Boston gloubu” 2014. zapitao da li i u Siriji treba da se dogodi Srebrenica da bi međunarodna zajednica konačno delovala. U tom komentaru piše da kao nekadašnji zvaničnik Stejt departmenta može da posvedoči iz prve ruke da su u zapadnim prestonicama osećali sramotu što nisu sprečili najveći masakr u Evropi posle Drugog svetskog rata. Kako dodaje, prelomni trenutak za administraciju kojoj je pripadao bio je jul 1995, kad su bosanski Srbi pobili 8.000 muškaraca u Srebrenici, posle čega je vlada Bila Klintona odlučila da ih bombarduje. U jeku građanskog rata u Siriji, Berns se pitao koliko još ljudi tamo treba da pogine da bi predsednik Barak Obama i ostatak međunarodne zajednice bili dovoljno posramljeni da bi se ambicioznije uključili u sukob.
Obamina vlada se nikad u Siriji nije odlučila na sveobuhvatnu intervenciju kakvu je zagovarao Berns, ali je to bilo dovoljno da progresivni mediji svrstaju ovog diplomatu u agresivniji deo američke spoljnopolitičke elite. Informativni sajt „Intersept” podseća da je Berns podržavao i invaziju na Irak i da je za uzbunjivača Edvarda Snoudena, koji je otkrio da Nacionalna bezbednosna agencija vrši masovni nadzor, kazao da je „izdajnik”. Berns je kasnije priznao da je njegova podrška iračkom ratu bila „prilično ozbiljna greška”, mada mu verovatno u aktuelnoj administraciji ne bi previše zamerali ni da je ostao pri starom stavu, jer je i Bajden kao senator glasao za napad na Irak.