Belivukova grupa mlela tela, pronađen DNK žrtava
Осумњичени Вељко Беливук (Фото З. Анастасијевић)
U mašini za mlevenje mesa, pronađenoj u kući koja je pripadala klanu Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Ritopeku nalazi se više DNK uzoraka različitih žrtava, pokazala su obavljena DNK veštačenja. Tim povodom ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin je poručio da nijedan zločin klana Belivuk - Miljković neće ostati nerasvetljen.
„Nakon što smo u kući strave u Ritopeku pronašli tajnu prostoriju u kojoj se osim oružja i eksploziva nalazila industrijska mašina za mlevenje mesa, pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Tužilaštva za organizovani kriminal definitivno su potvrdili da se u toj mašini nalazilo više DNK različitih žrtava ovog klana”, istakao je Vulin.
Prema njegovim rečima, ova „ubilačka grupa” ljude je mučila, ubijala i na kraju na najstrašniji način mlela njihove ostatke da bi ih dalje uništila i razbacala.
Ova mašina kao i arsenal različitog naoružanja pronađen je pre dve sedmice u tajnoj prostoriji u kući u Ritopeku i po nalogu tužilaštva odmah prosleđena na veštačenja, prenosi Tanjug.
DNK profili su čvrsti dokazi
U iščekivanju zvaničnih informacija kome pripadaju DNK profili otkriveni na industrijskoj mašini za mlevenje mesa pronađenoj u skrivenoj prostoriji objekta u Ritopeku, a koji je koristila organizovana kriminalna grupa Veljka Belivuka, predsednik Udruženja sudija i tužilaca Srbije (UTS) Nenad Stefanović za Tanjug ukazuje da su DNK uzorci veoma su čvrst dokaz protiv ove grupe.
„U svetu kriminalističke policije i forenzike DNK trag se smatra najjačim dokazom”, kaže Stefanović i pojašnjava da se DNK analiza zasniva „na utvrdivanju forenzičkih DNK profila dobijenih iz bioloških tragova i njihovim poređenjem sa identifikacionim DNK profilima lica za koje se sumnja da su ostavila taj trag, koji je izolovan”.
On je dpdao da DNK profil može biti izolovan i iz vrlo male količine biološkog materijala. Stefanović objašnjava da je DNK analiza u suštini uporedna metoda koja za otkrivanje okrivljenog zahteva dva DNK uzorka.
„Jedan pronađen na mestu zločina koji, na primer, dokazuje da je ubica boravio na datom mestu i drugi uzorak od osobe za koju se sumnja da je ubica. Ako se ispostavi da se dva uzorka poklapaju, da potiču od iste osobe, onda je DNK analiza pomogla u rešavanju slučaja”, precizirao je Stefanović, inače zamenik tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.