Majmunska soba

23. 05. 2021. 20:15

(Илустрација Радмила Милосављевић)

Molim te, nabroj mi naše domaće životinje” – reče mi jedna koleginica-arhitekta, po povratku sa radnog zadatka. A radni zadatak za arhitektu-enterijeristu znači da, kad ga stranka pozove u cilju uređenja enterijera, ovaj ode da snimi stanje: prostor stana ili sobe i čoveka ili ukućane koji će u tom prostoru stanovati. Ovoga puta, stranka je molila da se snimi stan u kome će sredovečni bračni par stanovati sa svojim kućnim ljubimcem i da se da predlog enterijera za pomenute okolnosti. Međutim, uobičajeni radni zadatak pretvorio se u neuobičajeno iskustvo – jer domaći ljubimac bio je, niko drugi do potomak našeg pradavnog pretka – znači majmun! Majmunče, bolje reći, divno, slatko, ljupko, šarmantno, ali i zahtevno, kapriciozno, kome ne možete tek tako reći „na mesto!”, kao što je to slučaj sa, na primer, psom.

Stanovanje sa kućnim ljubimcem apsolutno se ne može generalizovati, jer ptičica je jedno, mačka drugo, pas treće, ribica četvrto, a majmun je nešto, ne deseto, nego stoto. Problem zahteva poznavanje i ljudi i životinja. Ali prostor? Ptice imaju kavez, ribe akvarijum. Pas i mačka imaju slobodu koja se proteže od kutka na pokrivenoj terasi do uznožja na krevetu gospodara.

Nemam nikakvog iskustva sa majmunima. Znam ih jedino iz Zoološkog vrta – gde kao ogledala deformišu naše svakodnevne gestove. I iz knjiga. Zaista, postoji li životinja sa više nečeg ljudskog, nego što je majmun? Slikari i dekorateri, tokom vekova, od antike do naučne fantastike, u majmunima su imali snažan izvor inspiracije. Koristili su ih kao vrhunske metafore. „Čovek nije ni anđeo ni zver” – govorio je Paskal, „nesreća je samo u tome što se onaj ko izigrava anđela, često pretvara u zver.”

Majmuni – božanstva u starom Egiptu, majmunoliki đavolčići iz srednjeg veka, egzotični majmunski prikazi iz renesanse, dekorativne fantazije koje su putem trgovinskih veza sa Kinom stigle u Evropu i bile široko rasprostranjene, naročito u vreme rokokoa; svuda prisutni, na frizovima fontana, na okvirima portala, na tapiserijama i porculanu. Egzotični simbol, karikatura i bajka, opterećen svim ljudskim grehovima, begunac iz jednog primitivnog sveta gde su se instinkti izražavali potpuno slobodno, majmun postaje tokom 19. veka jedno od podsećanja na izgubljeni raj. Ugrožena vrsta, pokorna, okretna, nestašna...ali i sposobna da izrazi revolt. Ko može da ospori najpoznatijem filmskom majmunu 20. veka, zaljubljenom gorili King Kongu, pravo da polomi rešetke svoga kaveza?

Koleginici sa majmunskim problemom ova se priča učini zamršenom i komplikovanom, pa odluči da krene prečicom. Podseti me da su majmuni kod nas uvažena vrsta, od dolaska na svet, preko promocije na TV-u dok su još u pelenama, sve do epiloga i posmrtne statue za večno sećanje. O njihovom životu i navikama znaju gotovo sve u Beogradskom Zoo-vrtu.

I uputi se tamo.

Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs