Seoski put koji treba pozlatiti

27. 05. 2021. 18:00

(Фото А. Васиљевић)

Nedavno je u vašem cenjenom listu objavljena odlična reportaža o stanju sela na padinama Kopaonika u opštini Leposavić na Kosovu i Metohiji.

Nažalost to je sumorna slika većine sela u Srbiji i skoro konačna realizacija cilja srpskih komunista o satiranju sela i seljaka. Selo Guvnište, ispod Pančićevog vrha, koje je povod za ovu priču, da podsetim, nalazi se na pravcu starog Rimskog puta Ostraće – Guvnište – Isevo – Crnatovo – Belo Brdo preko njega se ruda prevozila dalje za potrebe Rimskog carstva, a taj isti put koristili su kasnije i naši srednjovekovni vladari koji su rudarili pored Novog Brda i u Belom Brdu na Kopaoniku, koji je istorijski poznat kao srebrna planina, jer je njegova ruda prebogata olovom, cinkom, srebrom i zlatom. Kasnije su eksploataciju nastavili turski okupatori, pa između dva svetska rata Englezi, tokom drugog rata nacisti, kasnije komunisti. Dakle taj put o kome danas pričaju seljaci iz Guvništa, još je nedosanjani san svih onih Srba koji su opstali i istrajavaju na toj izdatoj i napuštenoj strani Kopaonika, slušajući lažna obećanja decenijama o boljem životu, koji kroz maglu naslućuju samo u TV serijama, a polako su punili periferije Kraljeva, Smedereva, Beograda, Kruševca i rasejavali se od Australije do Nemačke i Amerike, nikad prihvaćeni kao pravi varošani, istovremeno ne prodajući imanja koja su nevoljno napustili, jer istini za volju nisu ni imali kome da ih prodaju jer bez puta nemaju nikakvu vrednost.

Ne traže zaposlenje u državnim institucijama, ne žele da se sele i da oni i njihovo potomstvo budu socijalni problemi u novim sredinama, već samo da im se preko tog puta omogući da se naslone na prednosti i njihovog Kopaonika, kao i stanovnici Raške i Brusa, a da svoje kuće revitalizuju i prilagode turističkoj ponudi takvoj da donosi prihod i uslove za nova ulaganja i razvoj

Sa padina Kopaonika su oterani planiranom nebrigom posleratnih vlasti, jer sever Kosova i Metohije je Albancima bio zanimljiv bez Srba, dakle samo teritorija sa šumama, rudnikom i radarom odakle se kontroliše cela Srbija, a Beogradu je služio za manipulaciju na lažnim izborima sve ove godine od tzv. oslobođenja. I dok njegove blagodeti i lepote koristi sa pravom cela Srbija pa se Kopaonik smatra turističkom top destinacijom u svetskim razmerama i značajnim puniocem budžeta Republike Srbije, stanovnici potkopaoničkih sela sa Ibarske strane, sanjaju put kojim će i oni nekada autom izaći na vrh Kopaonika.

Ne pate oni za ispijanjem kapučina, piva i frapea, ili za dobijanjem bronzane boje na snegu srebrne lepotice, na čijim padinama su se davno nastanili njihovi preci i vekovima je branili i odbranili. Oni samo žele jednostavan život, u kome će deo tog poreza kojim i oni pune budžet Srbije, najviše preko rude iz Belog Brda, biti uložen u asfaltiranje starog Rimskog puta Ostraće – Guvnište – Belo Brdo, da bi mogli višak svojih proizvoda da prodaju na Kopaoniku, a da i dalje nastave da žive u svojim kućama na padinama Kopaonika, da se dodatno bave seoskim turizmom jer će im put dati šansu da ulažu u razvoj svojih gazdinstava i opstanak na Kosovu i Metohiji.

Ne traže proizvodne pogone, jer asfaltiranjem tog puta svako gazdinstvo postaje mali proizvodni pogon zdrave hrane plus usluge smeštaja. I samo je pitanje vremena kada će uz sistem poštovanja srpske graditeljske tradicije, što je propušteno na Zlatiboru i Kopaoniku, ta jugozapadna strana Kopaonika postati model za obnovu sela u brdsko-planinskim područjima i to bez velikog ulaganja. Tako da predsednik Srbije Aleksandar Vučić neće morati da ispunjava želju Stanka Blagojevića iz Guvništa, o dodeli stana u Lešku, jer se asfaltiranjem puta stvaraju njemu i drugima uslovi za život u obnovljenoj kući u Guvništu i bavljenje seoskim turizmom, jer najbolji krompir, rakija, meso i sir ne rastu u Lešku, već u Ostraću, Simičištu, Crnatovu i Guvništu.

Tim putem je prevezeno toliko tona rude da bi ga trebalo pozlatiti, ali stanovnici tog dela Srbije na Kopaoniku traže samo da se asfaltira. Ne traže zaposlenje u državnim institucijama, ne žele da se sele i da oni i njihovo potomstvo budu socijalni problemi u novim sredinama, već samo da im se preko tog puta omogući da se naslone na prednosti i njihovog Kopaonika, kao i stanovnici Raške i Brusa, a da svoje kuće revitalizuju i prilagode turističkoj ponudi takvoj da donosi prihod i uslove za nova ulaganja i razvoj.

Prvi put imamo Ministarstvo za selo i ta odluka je za rubriku Verovali ili ne. Naslućujući potencijale ove dalekosežne odluke za Srbiju, ubeđen sam da će stvoriti uslove za lepu i poželjnu Srbiju u koju će se , kao nekada, dolaziti i ostajati, a ne odlaziti. Ova se šansa ne sme propustiti i uprljati.

Samo selo Srbiju spasava.

Član nacionalnog tima za preporod sela Srbije

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista