Pravo na neposlušnost i integritet

Marjan Kovačević

02. 06. 2021. 14:05

Напади и овације: Наоми Осака (Фото EPA-EFE/Larry W. Smith)

U doba kada muški tenis potpuno zasenjuje ženski, jedna teniserka je tokom poslednjih nedelju privukla više pažnje nego borba Nadala i Đokovića za titulu na Rolan Garosu. Više i od elegancije Federera u prvom meču posle još jedne duge pauze.

Naomi Osaka je uoči dolaska u Pariz najavila da posle mečeva neće dolaziti na obavezne razgovore sa novinarima. Davaće izjave na terenu, ali neće biti prisutna kada mediji koriste slobodu da pitaju šta im je milo. Osaka je posebno istakla da želi da otvori pitanje odnosa prema sportistima i njihovom mentalnom zdravlju, jer se novinari ponekad ponašaju bezobzirno i „šutiraju posrnule dok su na zemlji”.

Najava je bila neočekivana i odmah pokrenula prozivke. Oni koji godinama igraju po pravilima vlasnika muzike, nisu mogli da podrže takvu pobunu. Zašto bi neko sa 23 godine dozvolio sebi da izbegava obavezu svih drugih, u sportu sa visokim nagradama? Osaka je u kratkoj karijeri već zaradila 20 miliona dolara, a mnogo više od sponzora, kojima je ulaganje u harizmatičnu teniserku japansko-haićanskog porekla izuzetno unosno.

Sledeći korak načinjen je posle pobede Osake protiv Rumunke Patricije Tig i nedolaska pred medije. Usledila je kazna organizatora od 15.000 dolara, vrlo skromna prema upozorenju da bi ponovljen prekršaj mogao da dovede do isključenja sa grend slem turnira. Ne samo ovog u Parizu, nego svih. Takav je bio zajednički stav vlasnika sve četiri najveće teniske predstave.

Osaka je odgovorila povlačenjem sa turnira i tenisa na neko vreme. Poručila je na društvenim mrežama da je već pod velikim pritiskom i da o problemima mentalnog zdravlja nije govorila olako. Konkretno, da od osvajanja Njujorka 2018. ima problema sa periodima depresije i da joj izlaganje novinarskim pitanjima posle mečeva izaziva napade anksioznosti, koje teško podnosi.

Sa takvim otvaranjem pred medijima, Osaka je verovatno rekla i više nego što bi znatiželjni pitali. Ostalo je samo da joj se presudi. Možete stati na bilo koju stranu, izabrati reči: razmažena, nesposobna za sport, ili pak hrabra osoba, sa više integriteta od većine. Nije sporno da stanete na jednu ili drugu stranu, ali je sporno kakvim su izlivima besa Japanki požurili da presude mnogi koji žive od njenih izvanrednih rezultata.

Najapsurdnije su izjave da Osaka ne želi da razgovara sa onima koji su je stvorili, te da njena budućnost zavisi od medija. Da se ne lažemo, mediji žive od zvezda i od toga što ih prate u stopu, a nikako ih ne stvaraju. Mediji su stvorili Anu Kurnjikovu i Nika Kiriosa, sportiste koji nisu prišli ni blizu borbe za najveće pehare. Kako su i čime mogli da stvore četiri grend slem titule teniserke koja je zvanično „samo” druga na svetu, ali je realno najveća zvezda ženskog tenisa? O njoj je dovoljno da se napiše i ono što pokaže na terenu.

Istim medijima su brzo stigle opomene, kada su Osaku listom podržale NBA zvezde i sportisti širom sveta. Pravo na neposlušnost i lični integritet, danas je gotovo zaboravljeno. Ko god ga pokaže, bez obzira na razloge, izazvaće duboki naklon i divljenje jednog dela sveta, od Serene Vilijams preko Stivena Karija do mnogih sportista koji bi želeli da imaju sličnu hrabrost pred vladajućim sistemom i često besmislenim pravilima.

Pretnje da će Osaka izgubiti ugovore i platiti za neposlušnost sada su deo njene žrtve, ali ona je daleko manja od žrtvovanja sopstvenog zdravlja. Ta se tema u vrhunskom sportu odavno potiskuje. Prošle su decenije pre no što je Robin Soderling progovorio o svojim problemima. Možda će slučaj Osake pomoći da se takve stvari ne guraju pod tepih, kao ni pitanja prava i potrebe novinara da zadiru u lični život sportista.