Neshvatljiva je mržnja prema Titu
Тито на броду „Галеб” (Фото: Стеван Крагујевић)
Ne mogu a da ne odgovorim, bar u kratkim crtama, na tekst objavljen u rubrici Među nama poštovanog prof. dr Vladislava B. Sotirovića, koji je s toliko jeda i gotovo neshvatljive mržnje pisao o Titu. Prosto ne mogu da verujem, poštovani Vladislave, da ne nađoste nijednu moralnu, vojničku, državničku, kosmopolitsku Brozovu crtu.
Samo da napomenem Brozovu neimarsku delatnost u zemlji porušenoj u ratnim razaranjima, vojničku u pobedi nad fašizmom, kosmopolitsku kao jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih, komandantsku slavne armije, u to vreme četvrte po snazi u vascelom svetu, pa na kraju i priznanje koje su mu ukazali brojni lideri odajući mu poslednju počast pred odrom.
I još nešto lično ću vam reći, poštovani Vladislave. Prvi put u istoriji Ratne mornarice, trebalo je da potopim autonomni rečni brod-metu, u do sada najvećoj pomorskoj združenoj vežbi „Podgora 72”. Tom jedinstvenom istorijskom činu prisustvovao je i vrhovni komandant na školskom brodu „Galeb” iz sigurnosnog sektora na moru, s celokupnim partijskim i državničkim rukovodstvom Jugoslavije. Čelična „cigara” s bojevom glavom od 270 kilograma trinitrotoluena, dugačka oko sedam metara i teška oko 2.000 kilograma, 25. oktobra 1972. godine u 8.35, s daljinom plotuna od tri morske milje, učinila je svoje, a stub vode od eksplozije u autonomni ratni brod-metu bio je viši od sto metara. U tom trenutku niko nije bio srećniji od posade torpednog čamca „212” u vežbi „Podgora 72”, s ratnim brodom „297” čiji sam komandant bio ja, bez lažne skromnosti.
I sada, ono posebno za vas, poštovani Vladislave, mnogo kasnije, razume se, pojedinci su mi postavili hipotezu koja mi tada nikako nije „ulazila” u glavu – da sam mogao, torpedujući „Galeb”, da promenim kretanje točka istorije... To svakako ne bih učinio ni sada, a kamoli onda, a Vi ste, toliko decenija posle toga, zaogrnuti jorgan-planinom, našli u sebi toliko zlobe da nama još živima pričate o Titu i izlivate silne talase mržnje.
Radoslav V. Kreclović,
kapetan duge plovidbe i kapetan bojnog broda u penziji, Beograd