Đilas je upozoravao na sudbinu Jugoslavije

10. 06. 2021. 12:01

Милован Ђилас (Фотодокументација „Политике”)

Javljam se povodom pisma Milana Maretića, objavljenog u rubrici Među nama 2. juna. Tačni su svi podaci koje gospodin Maretić korektno navodi i zahvaljujem mu što je i on zapazio lapidarni zaključak Borisa Malagurskog. Zabolelo me je i iznenadilo to od njega, jer ga doživljavam kao doslednog borca za istinu oko koje nema kompromisa. Verujem da bi baš on mogao konačno da „zagrize” u misterije i laži koje se decenijama pletu oko Milovana Đilasa.

Počev, naravno, i od „pasjih grobalja”. Evidentno je da Milovan Đilas u vreme tih strašnih događanja uopšte nije bio u Crnoj Gori. Tamo su, po nalogu partije, boravili Ivan Milutinović, Moša Pijade i Božo Ljumović. Tito ga je povukao iz Crne Gore nezadovoljan zbog izbijanja trinaestojulskog ustanka. Bio je zadužen samo da obavi pripreme za ustanak (dokumenti u knjigama Veselina Pavlićevića, sve izdate u Podgorici). Zašto ga je Tito u Kalinoviku označio kao „krivca za lijeva skretanja” je druga priča.

Podatke dopunjavam činjenicom da je Milovan Đilas sahranjen u rodnom Podbišću po pravoslavnoj ceremoniji. Jedan od sveštenika je bio i sadašnji mitropolit, gospodin Joanikije. Govorio je Matija Bećković.

Aktuelne rovovske diskusije o nacijama i nacionalitetima su ideološki nategnute, geopolitički diktirane i „naknadna pamet”. Dakle, bezvredne.

Đilasova trilogija „Crna Gora”, „Besudna zemlja” i „Izgubljene bitke” nedvosmisleno objašnjava uzroke i istorijske specifičnosti današnjih problema Crne Gore (čuveno Đilasovo „klatno”).

U njima se nalazi potvrda i o „jugoslovenstvu” Milovana Đilasa, preneto na malu Crnu Goru: svi ljudi, raznih veroispovesti, koji žive na tom tlu su podjednako njegovi sunarodnici – o svima piše s kritičkim simpatijama.

Sudbina naše zajednice je možda mogla biti drugačija da su prihvaćene njegove kritike u „Borbi” dalekih pedesetih godina dvadesetog veka. Umesto toga, utamničen je i posle devetogodišnje robije piše 1967. godine pismo upozorenja o sudbini Jugoslavije. Tito je na margini pisma napisao: „Neka mi više ne piše” (Mido Milikić, „Ratnim stazama Milovana Đilasa”).

„Istina je vrednost oko koje nema kompromisa” – vaistinu lep naslov.

Verica Dedović Vuletić,
sestričina Milovana Đilasa