Značaj Kosova i Metohije

22. 06. 2021. 18:15

Урош Предић: Косовка девојка, 1919.

Nedavno je u SANU održano dvodnevno savetovanje o srpskom kulturnom nasleđu na Kosovu i Metohiji, ali je nedovoljno pažnje posvećeno ovom naučnom skupu.

Kulturno nasleđe nisu samo poznati manastiri, kao što neki misle, nego je to mnogo šira oblast. Kulturno nasleđe su i tvrđave-gradovi Novo Brdo i Zvečan, Hvostanska Studenica kod Peći, crkva iznad Kline sagrađena 1836. godine i veoma mnogo drugih objekata, ali sadašnjim zapadnim demokratima smetaju srpski tragovi na KiM.

Ima onih koji kažu da nisu postojali ni Jugovići, a u manastiru Davidovica kod Brodareva, u rodnom selu kneginje Milice nalazi se sarkofag, grob Vratka, tj. Starog Jug Bogdana koga je sa Kosova donela njegova ćerka, kneginja Milica i tu ga sahranila. Književnik, prof. Vido Latković istraživao je i konstatovao imena devet Jugovića: Boško, Damjan, Mitar, Momir, Nenad, Nikola, Petar, Vojin i Stjepan. Na groblju u selu Gornja Brnjica, pored puta Priština–Podujevo, njihove grobove čuva i održava porodica Cvejić, koju bi država Srbija trebalo materijalno da pomogne kao čuvare nacionalnog nasleđa.

U Monografiji „Rudarstvo na tlu Srbije”, prva knjiga autora prof. dr Petra Jovanovića, na strani 225, navodi se da je Bogdan Jug jedan od 24 autora i potpisnika Rudarskog zakona Despota Stefana Lazarevića iz 1412. godine. Po pravoslavnim običajima, to je unuk starog Jug Bogdana, verovatno Boškov sin i normalno je da despot Stefan poveri tako važan posao svom bratu od ujaka.

Po J. Erdeljanoviću, na Kosovu ranjeni Orlović Pavle sahranjen je kod Crkve Sv. Vrača, u selu Vračevo kod Leposavića. To znači da je i Kosovka devojka iz Vračeva, jer ne bi ga ona donela u neko tuđe mesto, nego u svoje.

Prema istraživanjima prof. Avrama Popovića iz Kosovske Mitrovice, grob Miloša „Obilića” nalazi se u „Solobanji”, Banji pored Laba, nedaleko od ruševina crkve, kao što piše u časopisu „Hvosno”, 2009/59.

Rodno selo Miloša je Kopilović pored Ibra u Ibarskom Kolašinu, a s druge strane Ibra je selo Drača (Dračelica). U fermanu koji je Bajazit jula 1389. godine poslao u Brusu piše da je Murata „ubio Miloš Kopilić”. U turskim i drugim izvorima navode se korekcije ovog prezimena: Kopilović, Kobilović, Kobilić i sl. Postoji i narodna pesma „Smrt Miloša Dragilovića (Obilića)”.

Bečki istoričar Pavle Julinac promenio je 1765. godine Miloševo prezime u Obilić i ostade tako do danas, a Kolašinci i srpski istoričari ćute. „Su čim li će izać’ pred Miloša?”, kako bi Njegoš rekao.

U pesmi „Smrt majke Jugovića” ima stih „Što nam vrišti Damjanov zelenko... il’ je žedan vode sa Zvečana...”

Izvor vode ispod tvrđave Zvečan postoji, a i danas se koristi.

Nisu ovo legende, već istinite legende, činjenice i istorijsko kulturno nasleđe, koje treba detaljnije i kompleksnije obrađivati.

Sadašnji svetski moćnici kažu da prošlost i istorija nisu važni, a kineska poslovica kaže: „Sadašnje cveće niklo je iz korena prošlosti, a iz sadašnjeg korenja nići će cveće budućnosti”.

Ali svetski moćnici kidisali su na Srbiju, a naročito na KiM, ne zbog prošlosti, nego zbog njegovih prirodnih resursa.

Inženjerska akademija Srbije održala je 7. februara 2019. godine okrugli sto o prirodnim resursima KiM, na kojem je, pored ostalog, konstatovano: Od ukupnih prirodnih rezervi u Republici Srbiji, oko 76 odsto uglja i oko 80 odsto polimetalnih ruda olova, cinka i srebra nalazi se na KiM. Na KiM postoji veliki hidropotencijal, više banja, šumski fond sa oko 990.500 hektara, aeropotencijal za vetrogeneratore, perspektivna poljoprivredna i saobraćajna delatnost i dr.

Na kraju ovog skupa navedeno je da bi ovu tematiku trebalo razmatrati na širokim skupovima (SANU, PKS, RGF...).

U Metalurgiji olova „Trepča” u Zvečanu nekad se proizvodilo, pored ostalog, i oko 10 tona srebra mesečno, zavisno od priliva sirovina, ali već dvadesetak godina metalurgija u „Trepči” ne radi, kao da nikome nisu potrebni srebro, olovo, cink, zlato...

Nedovoljno se potencira značaj prirodnih resursa, a dogovori velikih demokrata se izgleda sporo i teško završavaju.

Prof. dr Branislav Nikolić,
naučni savetnik, Novi Beograd