Treća doza vakcine kao enigma

06. 07. 2021. 13:19

EPA-EFE/Attila Balazs

Treća doza vakcine protiv kovida 19, u seriji izostalih odgovora na pitanja o njoj i u vezi s njom, između ostalih: da ili ne, a u eventualno potvrdnom odgovoru – kada, kojoj populaciji ili grupama u njoj, zatim, koja vakcina, ista ili u ukrštanju s drugom vakcinom, ostaje u ovom trenutku, možda i u poslednjem času započinjanja njenog efikasnog korišćenja, za nas velika nepoznanica. Umesto neodložnog pristupanja njenom sprovođenju – slušamo hipotetičke iskaze. Kaže se da ćemo to vakcinisanje, kako izgleda, morati da sprovodimo. Doskora je oklevanje pravdano i saopštenjem da se čekaju rezultati određenih ispitivanja proizvođača vakcine („Sinofarm”), kojom smo i započeli vakcinaciju i kojom je vakcinisan najveći broj građana, skoro listom iz najstarije populacije.

Trebalo je, valjda, razumeti da je potreba za trećom dozom ove vakcine uslovljena stepenom uspešnosti prvobitnog vakcinisanja njome. U međuvremenu je taj razlog izgubio na značaju, jer su „Fajzer” i „Astra Zeneka”, proizvođači vakcina uspešnijih prema samim proizvođačkim deklaracijama, odobrili davanje treće doze vakcine (o trećoj dozi „sputnjika V” proizvođač se nije izjašnjavao, koliko mi je poznato). To je za nas ipak bilo nedovoljno da se započne vakcinisanje trećom dozom, bez obzira na to kojom vakcinom je lice prethodno vakcinisano. Opravdanje ne može biti nastojanje da se obezbedi potreban broj vakcinisanih za sticanje kolektivnog imuniteta. Niti vođenje, inače neophodne, kampanje za vakcinisanje mladih, koje bi novi sojevi kovida mogli ozbiljno da ugroze. I dok se nadležni premišljaju, u sve većem broju zemalja vakcinisanje trećom dozom uzelo je maha. Pre neki dan mediji su prenosili da je u Turskoj počelo davanje treće vakcine osobama starijim od 50 godina i zdravstvenim radnicima, a odziv građana potvrđuju velike gužve na mestima vakcinisanja.

Suočeni smo i s jednim fenomenom u slučaju starije populacije. Ganutljivi su s početka bili apeli za vakcinisanje ove populacije. Ne treba biti sarkastičan pa reći kako, inače, ganutost ponajčešće bude zamenjena mŷkom, ali jesmo sada suočeni s nepominjanjem ugroženosti starih, među kojima ima najviše hospitalizovanih posle revakcinacije, i to obolelih po proteku pretpostavljanog perioda posle revakcinisanja za sticanje imuniteta. Moguće je da je sticaj okolnosti da smo u sobi u kojoj sam bio prilikom drugog boravka u bolnici, od ukupno nas četvorice dobrano vremešnih, svi bili vakcinisani „Sinofarmovom” vakcinom (njeno izričito pominjanje nije diskriminišuće, sa zahvalnošću smo je prihvatili u mogućem izboru, a i sopstveni je rizik njenog prihvatanja sa saznanjem o procentu njene efikasnosti).

Sadašnje, pak, zapostavljanje ugroženosti starih nedavanjem treće doze vakcine možda i ne mora da čudi ako nadležni ne raspolažu evidencijom o broju hospitalizovanih koji su revakcinisani. Ovu konstataciju zasnivam na sopstvenom saznanju, tačnije iskustvu, a ono je takvo da osnovano pruža razlog i za generalni zaključak. U toku dva boravka na bolničkom lečenju, od kovida 19 dakako, u ukupnom trajanju od 22 dana, u razmaku između ovih bolničkih lečenja od 23 dana, a otpušten s lečenja s dijagnozom u otpusnoj listi „umereno teški oblik kovida 19 s pneumonijom”, nikada niko od pacijenata, pa ni onih najstarijih, nije od strane zdravstvenog osoblja bio upitan da li je vakcinisan. Moje nastojanje da ukažem na tu okolnost u sopstvenom slučaju nije izazvalo nikakvo interesovanje (to, naravno ne dovodi u pitanje neizostalu brižnost i požrtvovanje zdravstvenog osoblja u lečenju pacijenata, reč je samo o činjenici kojoj nije pridavan značaj).

Propuštanje mogućnosti uvida u odnos vakcinisanja i slučajeva hospitalizacije revakcinisanih posle proteka roka u kojem se očekuje njihova imunizacija, posebno sticanja saznanja o broju tih slučajeva, kao nezanemarljivih parametara u odlučivanju o trećoj dozi vakcine, obimu ovog vakcinisanja i drugim okolnostima ovog nemalog društvenog poduhvata, ne može ostati bez posledica. Pa neka ovo upozorenje bude prilog što bržem otklanjanju posledica u ovome propuštenom.

Dragoslav Hadži Tančić,
Beograd