Viktor Orban uzvraća uslugu
Po karti Evropske unije iscrtava se demarkaciona linija na čijoj jednoj strani su pobornici liberalne demokratije, države zakona i ljudskih prava, a na drugoj se okupljaju članice koje imaju fundamentalno različite vizije.
Takvu uniju je ponovo podigao na noge mađarski premijer Viktor Orban, idejni tvorac „neliberalne demokratije”, koji svojim tezama o „jačoj i boljoj Evropi” prkosno nastavlja višegodišnji rad na rušenju „evropskog carstva” sa sedištem u Briselu.
Orbanove vizije Evrope koja bi bila oslobođena nadnacionalnih ambicija evropskih institucija provokativan su odgovor na kritike iz EU zbog usvajanja novog mađarskog anti-LGBT zakona koji zabranjuje da se u TV emisijama, filmovima i školama koriste materijali za koje se smatra da promovišu homoseksualnost.
Sem Slovenije i Poljske, ostali lideri EU su tokom napete i katkad burne debate na nedavnom samitu osporili zakon. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nazvala ga je „sramnim”, a holandski premijer Mark Rute jasno je poručio da Orban ili treba da poštuje vrednosti EU ili da izađe iz 27-članog bloka.
U Briselu smatraju da vlada u Budimpešti pokazuje otvoreno autoritarne tendencije, da ograničava verske i akademske slobode kao i slobodu udruživanja.
No, osvedočeni ratnik protiv „dekadentne Evrope” uzvraća tezom da EU pokušava da stvori „evropsku superdržavu” koja otima suverenitet zemalja članica i da kao „kolonizator” ugrožava tradicionalne vrednosti porodice. Može ekonomska saradnja, političke integracije nikako.
Pokazujući da nema nameru da prekine svoj krstaški pohod, Orban je posebno napao evropske liberalne demokratije oko migracije koju organski ne podnosi pa je sebe proglasio braniteljem hrišćanske Evrope od naleta „muslimanskih hordi”.
Orbanovi konzervativni stavovi indikativnom brzinom su okupili panevropsku nacionalističku, antiimigracionu desnicu koja se pridružuje optužbama EU za pokušaj „socijalnog inženjeringa” i stvaranja „novog čoveka”, što, tvrde, samo sputava kako individualne, tako i slobode naroda.
Velika pobuna je u toku: „Mi te revolucije jednostavno ne želimo”, kaže veliki Orbanov prijatelj, lider vladajuće poljske kleronacionalne Partije prava i pravde Jaroslav Kačinski.
Među prvima koji je stao u odbranu Orbana našao se i slovenački premijer Janez Janša. Prihvatajući kolizioni kurs sa Briselom on potvrđuje da se Slovenija u njegovom trećem mandatu sve više udaljava od demokratije, ljudskih prava i medijskih sloboda.
No, u Beogradu je najveću pažnju izazvala sedma tačka Orbanovih teza o evropskoj budućnosti koja glasi: Srbiju treba primiti u članstvo Evropske unije. Pet drugih kandidata iz regiona ne pominje.
Plasirana neposredno pred virtuelni samit EU i lidera zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa, Orbanova eksplicitna podrška shvaćena je u zvaničnom Beogradu kao gest iskrenog prijatelja. Baš kao i izjava češkog predsednika Miloša Zemana: „Sviđa mi se i slažem se pre svega sa poslednjom tačkom koja kaže da Srbija treba da postane članica EU.”
Da li i Janša u svojoj podršci Orbanu čvrsto stoji iza ovog zahteva, nije definisano. Videće se na vanrednom samitu EU 6. oktobra na kome će po najavama Ljubljane dominirati dve teme: odnosi unije sa Kinom i jačanje veza sa šest balkanskih država koje se nadaju članstvu u EU.
To što evropski desničari brane Srbiju je očekivano imajući u vidu idejne bliskosti srpskog predsednika sa panevropskim populističkim demagozima i nacionalistima.
Orban vraća uslugu Vučiću, svom velikom prijatelju sa kojim ga sem autoritarnosti spaja i bliskost sa Rusijom i Kinom. Saradnja dve zemlje je pod snažnim uticajem ličnih odnosa dvojice lidera. Mađarski premijer veoma je zainteresovan za Srbiju i Vojvodinu, o čemu govore razni projekti koje u Srbiji finansira Budimpešta, ali i poslovi koji su povezani sa Orbanom lično.
Mađarska je jedini sused s kojim Srbija ima odlične odnose i na koga sve češće počinje da se ugleda. Zar reagovanja SNS-a na kritike sadržane u dokumentima EU ne podsećaju neodoljivo na arogantnost koju vladajuća mađarska stranka Fides ispoljava u komunikaciji sa Briselom? Zar Ivica Dačić ne deluje kao Orban u odbrani LGBT zakona kada uzvraća na rezoluciju Evropskog parlamenta: „Kada mogu oni o nama, možemo i mi da donesemo rezoluciju o njihovim stavovima i o njima.”
Sve ostalo svodi se na – ćutanje o aktivnostima „iskrenog prijatelja Srbije”.
Savez vojvođanskih Mađara, koji sa SNS-om vezuje koalicioni sporazum, istovremeno je u „sestrinskim” odnosima sa desničarskim Fidesom čiju vladavinu karakterišu korupcija, kontrola sudstva, gušenje akademskih i medijskih sloboda. SVM za svoj rastući uticaj može i te kako da zahvali Orbanu.
Kada je prošle godine Orban objavio mapu velike Mađarske, Vojvodina je prikazana u granicama istorijske Ugarske kraljevine, ali vlasti u Beogradu su ćutale. Za razliku od lidera drugih zemalja regiona čije su teritorije takođe bile prisvojene provokativnom velikomađarskom geografijom.
Godinama Beograd ne reaguje na projekat velikog mađarskog okupljanja po kome više od 200.000 građana Vojvodine ima i srpski i mađarski pasoš. Ćutao je Vučić i kada je Orban lično došao u Bačku Topolu da pokloni devet miliona evra klubu TSC, za doterivanje lokalnog stadiona i izgradnju jedne od najmodernijih fudbalskih akademija u Srbiji.
Ćuti Vučić i na izveštaje da Srbi u Subotici teško dobijaju kredite za pokretanje biznisa i ne reaguje na finansiranje poljoprivrednika sa mađarskim državljanstvom u Vojvodini. Prema pisanju Balkanske istraživačke regionalne mreže, firme povezane sa državnim vrhom Srbije i Orbanom dobile su posao zamene ulične rasvete širom Srbije. Mađarska OTP banka je 2017. preuzela jednu od najvećih banaka u Srbiji – Vojvođansku banku.
Dovoljno ćutanja da Mađar uzvrati pozivom na članstvo Srbije u EU. Problem je jedino što kada takav poziv dolazi od Orbana, onda to nikako nije dobro za evropske perspektive Srbije. Znaju u Briselu kakav je Vučić. Dovoljan im je Orban sa kojim ne znaju šta će.
To što Srbiju preporučuje pokretač „oslobodilačkog rata” protiv EU nije dobra vest. Za Srbiju svakako, možda i za Vučića.
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista