Duel Erdogana i Turkinja
Протест жена у Турској против изласка из Истанбулске конвенције (Фото EPA-EFE/Sedat Suna)
Stupanje na snagu odluke predsednika Redžepa Tajipa Erdogana da povuče potpis s međunarodne Konvencije o zaštiti žena i porodice na trenutak je potisnulo u drugi plan sve probleme s kojima se trenutno suočava Turska: pandemiju virusa korona, bitku za privlačenje stranih turista, mere koje se preduzimaju protiv paklenih vrućina... Potez koji je povučen deset godina nakon usvajanja Istanbulske konvencije dočekan je kritikama, ne samo u zemlji, nego i u Briselu, Vašingtonu i međunarodnim grupama koje se bore za veća prava žena.
Na ulice Istanbula, Ankare i Izmira odmah su izašle hiljade žena noseći transparente na kojima je pisalo: „Nećete nas ućutkati, nećemo pokleknuti”; „Nikada se nećemo odreći Istanbulske konvencije”. Nosile su i portrete nekoliko žena koje su u poslednje vreme ubijene u porodičnom nasilju u Turskoj. Najavljuje se nastavak demonstracija.
Konvencija o zaštiti žena i porodice usvojena je 2011. godine na sastanku 35 zemalja članica Saveta Evrope u Istanbulu. Zašto je Ankara sada ustuknula mnogima nije do kraja jasno, iako je predsednik Erdogan pokušao da to objasni: „Naša borba za zaštitu žena i porodice nije počela s Istanbulskom konvencijom i neće se završiti istupanjem iz te konvencije”.
Turska, kazao je, ima efikasne domaće zakone i mere da osujeti nasilje u porodici, ali nije rekao zašto je čekao punih deset godina da to shvati i da baš sada povuče ovaj potez.
U opoziciji tvrde da je reč o Erdoganovoj političkoj igri, pošto u poslednje vreme gubi popularnost zbog ekonomske krize s kojom se suočava Turska. Na ovaj način on je napravio ustupak uticajnim konzervativnim strukturama u kojima od početka tvrde da „rodna ravnopravnost” ugrožava temelje turske porodice, dovodi do povećanog broja razvoda, nemorala i do zloupotreba iza kojih stoji LGBT populacija. Erdogan računa da će posle ovog poteza pridobiti njihove glasove, što bi moglo da bude presudno na predstojećim predsedničkim i parlamentarnim izborima, koji se održavaju sredinom 2023. godine.
Odluka je naišla na kritike u Briselu, Vašingtonu i međunarodnim grupama koje se bore za prava žena.
„Mi smo duboko razočarani. To je korak unazad u međunarodnim naporima da se zaustavi nasilje u porodici”, istakli su u Stejt departmentu.
U EU su iznenađeni, iako s Ankarom u poslednje vreme ne mogu da nađu zajednički jezik u vezi s mnogim pitanjima.
„Nadamo se da će se Turska ponovo pridružiti EU u borbi za bezbednost žena i porodice”, ističu u Evropskoj komisiji.
„Turska je ovim potezom vratila sat deset godina unazad kad je reč o zaštiti žena. To je opasna poruka, jer će sada siledžije moći da izbegnu kazne”, kaže Anjes Kalamar iz „Amnesti internešenel”.
Zvanični podaci o broju žena stradalih u porodičnom nasilju u Turskoj se ne saopštavaju. U nevladinoj grupi „Zaustavimo femicid” tvrde da je poslednjih godina situacija dramatična: u 2020. u sanducima je završilo 380 žena – u proseku jedna dnevno. Najčešće su bile žrtve bivših i sadašnjih partnera, a ponekad i članova svoje porodice u slučajevima kad su, van braka, stupile u nedozvoljene odnose. To je, kako se tvrdi, dramatično povećanje u odnosu na prve godine na početku ovog stoleća. U toj nevladinoj organizaciji ističu da državni organi često ne preduzimaju blagovremeno potrebne mere, da pojedine opštine nemaju „sigurne kuće” u kojima bi žrtve porodičnog nasilja mogle da nađu privremeno utočište.
U Turskoj su pre nekoliko godina drastično pooštrene kazne za nasilje u porodici, ali iznova se pokazalo da je to, samo za sebe, nedovoljno da reši ovaj složeni problem. Potrebna je široka akcija društva. U tu borbu pored policije i pravosudnih organa treba da se uključe i nevladine organizacije, obrazovne ustanove, kao i uticajna crkva, pogotovo u unutrašnjosti Anadolije, gde još ne mogu da se oslobode nasleđa prošlosti kada su žene tretirane kao vlasništvo muškarca.