Unesko zabrinut zbog Aja Sofije
Пре годину дана Аја Софија је од цркве претворена у џамију (EPA-EFFE/Erdem Sahin)
Odbor Uneska za svetsku baštinu je izrazio „duboku zabrinutost” zbog posledica pretvaranja Aja Sofije i Crkve Hrista Spasitelja u islamske bogomolje. U Ankari to doživljavaju kao mešanje u suverena prava zemlje i tvrde da su optužbe neosnovane i da imaju političke motive.
„Mi tražimo od Turske da do 1. februara 2022. godine dostavi iscrpan izveštaj o stanju očuvanosti Aja Sofije i Crkve Hrista Spasitelja (sada džamija Karije), posle pretvaranja u islamske bogomolje, saopšteno je posle 44. zasedanja Odbora Uneska za svetsku baštinu. Pre godinu dana ta hrišćanska svetilišta pretvorena su u džamije i njihova unutrašnjost je preuređena za nove potrebe, pošto se u njima ponovo održavaju molitve, a to privlači mnoge muslimane, pogotovo Aja Sofija. Ukoliko odbor bude nezadovoljan stanjem u tim istorijskim zdanjima može da ih stavi na listu ugrožene svetske baštine ili da ih skine sa te liste, na kojoj je Aja Sofija od 1985. godine.
U Ministarstvu spoljnih poslova u Ankari odbacuju te optužbe: džamija Aja Sofija i džamija Karije vlasništvo su naše države i one su potpuno zaštićene. Način na koji će se koristiti definisan je u okviru suverenih prava Republike Turske, istakao je u pisanoj izjavi Tanžu Bilgič, portparol ministarstva. Radovi na restauraciji „nisu imali negativne posledice i ne ugrožavaju važeće standarde”, rekao je on i optužio Unesko da ima predrasude prema Ankari i da iza tih optužbi „stoje politički motivi”, ali nije rekao čiji.
Istorija se nemilosrdno poigrala jednim od najvećih hrišćanskih svetilišta, koje je podignuto još u šestom veku. Ponekad je priča o Aja Sofiji bila bolna do suza. Izgradnja crkve trajala je pet godina i završena je 537. Preživela je mnoge izazove: zemljotrese, požare, pohode krstaša, sve dok nisu stigle Osmanlije. Sultan Mehmed Drugi osvojio je Konstantinopolj 29. maja 1453. godine i samo posle nekoliko dana dozidao je jedan minaret (kasnije još tri) pretvorivši je – posle 916 godina – u džamiju, kako bi i na taj način dokazao dominaciju muslimana nad hrišćanima. U njoj se klanjalo skoro pet vekova. Veliki reformator Mustafa Kemal Ataturk delimično je ispravio taj istorijski greh: 1934. godine pretvorio ju je u muzej. Više nije bila ni džamija niti crkva. Nije se usudio da ide do kraja – da je ponovo pretvori u ono što ona uistinu jeste, u crkvu – jer mu to konzervativni muslimani nikad ne bi oprostili.
Vrhovni administrativni sud Turske pre godinu dana je poništio tu odluku i Aja Sofija je ponovo postala džamija. U svetu je to naišlo na kritike, pogotovo među hrišćanima, dok je u Turskoj dočekano aplauzima. Iako je pandemija teško pogodila zemlju, u Aja Sofiji je uvek gužva, pogotovo petkom i preko vikenda: za dvanaest meseci, koliko je ponovo džamija, u njoj i na obližnjem trgu klanjalo je više od tri miliona vernika, koji stižu iz svih krajeva zemlje. Aja Sofiju mogu da obiđu i hrišćani i pripadnici drugih veroispovesti, ali kada Turci u njoj ne održavaju molitve.
„Broj posetilaca će se i dalje povećavati, pogotovo kada se ukinu sva ograničenja koja su na snazi zbog epidemije kovida 19. Lokalno stanovništvo je pokazalo ogromno interesovanje za nove džamije”, ističe imam Mustafa Javuz.
Turci kažu da je ovo jedno od najvažnijih mesta za molitve, pošto je džamija Aja Sofija deo identiteta Istanbula. Za muslimane ima simboličnu vrednost jer označava osvajanje grada na Bosforu. Predsednik Erdogan se nada da će zahvaljujući ovom potezu na predstojećim izborima privući glasove konzervativnih vernika i da će ponovo osvojiti vlast u Istanbulu, u kojem je pre dve godine na lokalnim izborima pretrpeo težak poraz. Njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) prvi put nema mesto gradonačelnika u megapolisu u kojem živi 16 od ukupno 80 miliona Turaka.
Kada muslimani klanjaju u Aja Sofiji tepisima se prekriva patos, a zavesama freske i ikone na zidovima kako ne bi uznemiravale Erdogana i njegove sledbenike. „Tužno je gledati kako se od očiju posetilaca prikrivaju tragovi velike civilizacije”, nemoćno sležu ramenima Heleni, kojih je u gradu na Bosforu preostalo još svega nekoliko hiljada.