Srbiji srebro, Crnoj Gori zlato

13. 07. 2008. 22:00

Od našeg specijalnog izveštača
Malaga, 13. jula – Srbija je sišla sa evropskog vaterpolo trona. Za utehu – samo za jedno mesto pošto je u finalu, u Malagi (Španija), izgubila od Crne Gore sa 6:5 (2:1, 0:3, 2:0, 1:1, 1:0, 0:0).

Bila je to utakmica kakve u istoriji nije bilo. Igrači koji su pre samo tri godine zajedno postali svetski prvaci (SCG, Montreal 2005) sada su bili u na suprotnim stranama u finalu Evropskog prvenstva. Protivnici se toliko dobro znaju, jer su i kao ljudi i kao sportisti stasavali jedan uz drugog, pa su velikom broju njih i oba selektora bili treneri.

Prvi pogodak u finalu je postigao Duško Pijetlović s igračem više, a onda je Šefik tri puta sjajno sačuvao naš gol. Na žalost, ne može ni on baš sve da odbrani, pa je Gojković izjednačio s igračem više, a potom Mlađan Janović doveo Crnu Goru u vođstvu. Crnogorci su na prethodnim utakmicama uglavnom „spavali“ u prvoj četvrtini, ali protiv nas su na predah otišli s prednošću (2:1).

Ipak, Srbija nije tim koji će da se preda, pogotovo ne tako brzo. Na početku druge četvrtine Rađen je izjednačio, potom je to pošlo za rukom i Pekoviću, a četvrti gol je postigao Šapić, najbolji strelac šampionata, koji se u ovoj utakmici, a i na turniru, iskazao i kao odličan asistent.

U trećoj četvrtini dugo nije bilo promene rezultata, a onda se, dva i po minuta pre njenog isteka, zatresla naša mreža. Posle ko zna koliko bezuspešnih pokušaja Crnogorci su dali gol – Jokiću je to pošlo za rukom s igračem više (4:3).

A onda je usledilo i izjednačenje 38 sekundi pre kraja treće četvrtine. Šefik je s igračem manje odlično odbranio, ali se lopta odbila do zaboravljenog Tičića, koji je tu srećnu okolnost po njega iskoristio (4:4).

U poslednjoj četvrtini Crnogorci su stekli prednost pogotkom Danilovića, koji je ušao u ekipu umesto kapitena Uskokovića, koji navodno zbog lumbaga nije mogao da igra. Imali su naši igrači prilike da savladaju odličnog Šćepanovića, ali je iskorišćena samo jedna. Minut i 16 sekundi pre kraja Šapić je majstorski zavarao protivničku odbranu, pronašao Duška Pijetlovića, koji nam je vratio nadu (5:5).

– Teško je da se bilo šta kaže posle ovakve utakmice. U suštini – ispunili smo cilj, igrali u finalu i sada moramo da se okrenemo Olimpijskim igrama.

Pobedonosni gol je pao u prvom produžetku. Igrač koji je doneo titulu Crnoj Gori zove se Nikola Vukčević. Iznenadio je našu odbranu u prvom minutu produžetka i mada je ostalo još dosta da se igra rezultat 6:5 za Crnu Goru nije se promenio.

Naše igrače je u velikoj meri iznervirao Salino. Denis Šefik mu je pri kraju meča čak pokazivao na obraz, ali to, naravno, nije mnogo pogodilo italijanskog sudiju.

– Istrošili smo se u polufinalu protiv jakih Mađara i – sudija. U trećoj četvrtini smo imali šanse, ali gledano u celini sudije nam nisu dozvolile da igramo. Crna Gora je osvojila prvo mesto, jer je bila fizički najspremnija – kazao je Šefik.

Andrija Prlainović je bio rezigniran:

– Moj doprinos u finalu je bio nikakav. Već početkom treće četvrtine sam dobio treću ličnu. A tad je iz istog razloga utakmicu morao da napusti i Savić.

Slobodan Nikić je izdržao celu utakmicu, ali je i on bio razočaran suđenjem:

– Zaista bi prvo trebalo da se vidi da li se nešto promenilo u kriterijumima.

Trener Nebojša Novoselac je kazao ono što svi osećaju:

– Voleo bih da su bili normalni uslovi za igru.

Aleksandar Ćirić je ovako ocenio finale:

– Sudije su nas sasekle i to najviše boli. Što se tiče finala bilo je odlično, sa mnogo preokreta, dinamike, dobrih odbrana oba golmana.

Mišljenje naših igrača deli i mađarski selektor Deneš Kemenj:

– Sudije su deset dana krojile utakmice na ovom šampionatu. Njihovu podršku su najviše imale Italija i Hrvatska, a onda Crna Gora.

Reprezentativac Crne Gore Vladimir Gojković je, između ostalog, kazao i ovo:

– Drago mi je što smo postali evropski prvaci, ali ne mogu nekako da se radujem, jer smo pobedili igrače s kojima smo do juče zajedno igrali. Ova naša ekipa je pokazala da ima budućnost i više se ne postavlja pitanje da li možemo da budemo prvi. Pokazali smo da možemo i predstoji nam da nastavimo da radimo.

Plivalište: Gradsko. Gledalaca: 2.000. Sudije: Salino (Italija) i Tulga (Turska). Isključenja: Srbija 17(3), Crna Gora 13(4).

SRBIJA: Šefik, Prlainović, Rađen 1, V. Udovičić, Savić, D. Pijetlović 2, Nikić, Filipović, Ćirić, Šapić 1, Vujasinović, Peković 1, Soro. Selektor: Dej. Udovičić.

CRNA GORA: Šćepanović, Brguljan, Pasković, Vukčević 1, N. Janović, Tičić 1, M. Janović 1, Damjanović 1, Ivović, Zloković, Gojković 1, Jokić 1, Radić. Selektor: Porobić.

-----------------------------------------------------------

Tadić i Dačić na finalu

U finalu evropskog prvenstva u Malagi protiv Crne Gore naši vaterpolisti su imali podršku sa najvišeg državnog nivoa. Za njih su uživo navijali predsednik Republike Boris Tadić i prvi potpredsednik vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić.

-----------------------------------------------------------

Bronza Mađarima

Mađarska – Hrvatska 15:14 (3:1, 2:5, 5:5, 3:3, 0:1, 2:0)

Malaga, 13. jula – Bronzana medalja na Evropskom prvenstvu u Malagi je pripala Mađarskoj. U utakmici za treće mesto olimpijski pobednik je savladao svetskog prvaka Hrvatsku na produžetke s 15:14 (3:1, 2:5, 5:5, 3:3, 0:1, 2:0).

Mađari su vodili s 3:1, 5:2 i 9:6, ali su ih Hrvati stigli i čak im se i medalja smešila. Ipak, tri sekunda pre isteka drugog produžetka centar Molnar je pucao, a na njegovom mestu se u pravom trenutku našao Deneš Varga i loptu koju je odbio golman Vićan ubacio u praznu mrežu.

Plivalište: Gradsko. Gledalaca: 1.500. Sudije: Stavridis (Grčka) i Koganov (Azerbejdžan). Isključenja: Mađarska 19(7), Hrvatska 15(5). Penali: Mađarska 3(3), Hrvatska 2(2).

MAĐARSKA: Nađ, T. Varga 1, Madaraš 1, Den. Varga 4, Kašaš, Hošnjanski 3(1), Ger. Kiš 1(1), Benedek, Dan. Varga, Biroš 3(1), Gab. Kiš 2, Molnar, Seči. Selektor: Kemenj.

HRVATSKA: Vićan, Burić, Bušlje 1, Vrdoljak 1(1), Kunac 1, Joković 1, Smodlaka 1, Đogaš 2, Marković 1, Barać 3(1), Hinić 1, Bošković 2, Sukno. Selektor: Rudić.

-----------------------------------------------------------

Sledeće prvenstvo u Zagrebu

Naredno Evropsko prvenstvo u vaterpolu biće 2010. Domaćin je Zagreb.

Ivan Cvetković

-----------------------------------------------------------

Konačan plasman

1. Crna Gora,

2. Srbija,

3. Mađarska,

4. Hrvatska,

5. Italija,

6. Nemačka,

7. Španija,

8. Makedonija,

9. Rumunija,

10. Rusija,

11. Grčka i

12. Slovačka

.-----------------------------------------------------------

Osvajači medalja

1926. Budimpešta: 1. Mađarska, 2. Švedska, 3. Nemačka,

1927. Bolonja: 1. Mađarska, 2. Francuska, 3. Belgija,

1931. Pariz: 1. Mađarska, 2. Nemačka, 3. Austrija,

1934. Magdeburg: 1. Mađarska, 2. Nemačka, 3. Belgija,

1938. London: 1. Mađarska, 2. Nemačka, 3. Holandija,

1947. Monte Karlo: 1. Italija, 2. Švedska, 3. Belgija,

1950. Beč: 1. Holandija, 2. Švedska, 3. Jugoslavija,

1954. Torino: 1. Mađarska, 2. Jugoslavija, 3. Italija,

1958. Budimpešta: 1. Mađarska, 2. Jugoslavija, 3. SSSR,

1962. Lajpcig: 1. Mađarska, 2-3. SSSR i Jugoslavija,

1966. Utreht: 1. SSSR, 2. Istočna Nemačka, 3. Jugoslavija,

1970. Barselona: 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Jugoslavija,

1974. Beč: 1. Mađarska, 2. SSSR, 3. Jugoslavija,

1977. Jenčeping: 1. Mađarska, 2. Jugoslavija, 3. Italija,

1981. Split: 1. Zapadna Nemačka, 2. SSSR, 3. Mađarska,

1983. Rim: 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Španija,

1985. Sofija: 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Zapadna Nemačka,

1987. Strazbur: 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Italija,

1989. Bon: 1. Zapadna Nemačka, 2. Jugoslavija, 3. Italija,

1991. Atina: 1. Jugoslavija, 2. Španija, 3. SSSR,

1993. Šefild: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Španija,

1995. Beč: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Nemačka,

1997. Sevilja: 1. Mađarska, 2. SRJ, 3. Rusija,

1999. Firenca: 1. Mađarska, 2. Hrvatska, 3. Italija,

2001. Budimpešta: 1. SRJ, 2. Italija, 3. Mađarska,

2003. Kranj: 1. SCG, 2. Hrvatska, 3. Mađarska,

2006. Beograd: 1. Srbija, 2. Mađarska, 3. Španija,

2008. Malaga: 1. Crna Gora, 2. Srbija, 3. Mađarska.