Lubenica kao afrodizijak

18. 07. 2008. 22:00

Учинак сличан „вијагри”

AGRONOMIJA
Hladna kriška lubenice odavno je glavna poslastica na proslavi Četvrtog jula u SAD, a prema najsvežijim istraživanjima, sočni bi plod, možda, više pristajao Danu zaljubljenih. Zato što, kako tvrde naučnici, sadrži sastojke koji u krvnim sudovima izazivaju učinak sličan „vijagri”, čak mogu podići polni nagon (libido).

„Što ih više proučavamo, sve nam je jasnije kako ovaj neobični plod prirodno podstiče ljudsko telo“, kaže dr Bimu Patil, direktor Centra za voće i povrće na Univerzitetu Ej-end-Em (A&M) u Teksasu. „Oduvek smo znali da je lubenica korisna za zdravlje, ali je spisak veoma važnih lekovitih dejstava sa svakim novim izučavanjem veći”.

Delotvorni sastojci u lubenici i drugom voću i povrću poznati su kao fitonutrienti, bioaktivna jedinjenja koja se javljaju u prirodi, a u ljudskom telu izazivaju povoljne odzive e po zdravlje. U lubenicama to su likopen, betakarotin i zvezda u usponu među fitonutrientima – citrulin, čija se blagotvorna svojstva sada otkrivaju. Među ostalima je sposobnost opuštanja krvnih sudova, što veoma nalikuje načinu na koji deluje „vijagra“.

Naučnici znaju da kada se jede lubenica, citrulin se preobražava u arginin posredstvom određenih enzima. Arginin je aminokiselina koja čini čuda za srce i krvotok i održava imuni sistem u dobrom stanju.

„Spoj citrulina i arginina poboljšava zdravlje srca, imuni sistem, a možda će se pokazati veoma korisnom za ljude koji pate od gojaznosti i šećerne bolesti tipa 2”, objašnjava Bimu Patil. Arginin podiže azotni oksid koji opušta krvne sudove, isti osnovni učinak ima „vijagra”, lečeći erektilnu disfunkciju, a možda je predupređujući.

Iako mnoštvo psiholoških i fizioloških teškoća može uzrokovati impotenciju, dodatak azotnog oksida mogao bi pomoći pojedincima kojima je potrebno povećati protok krvi. To bi, takođe, potpomoglo u lečenju angine, visokog krvnog pritiska i drugih kardiovaskularnih nevolja.

Lubenica, možda, ne deluje samo na jedan organ, ali je odlična u opuštanju krvnih sudova bez ma kakvih sporednih pojava koje lekovi imaju. Koristi od se tu ne zaršavaju. Arginin, isto tako, podstiče protok mokraće uklanjanjem amonijaka i drugih otrovnih jedinjenja iz našeg tela.

Citrulin, prethodnik arginina, u većim količinama nalazi se u kori. Pošto se ona obično ne jede, dvojica saradnika Bimu Patila, Stiv King i Hae Jin Bang, posvetili su se uzgajanju novih vrsta s više iznosa dotičnog sastojka u samom mesu.

Osim na Teksaskom, fitonutrienti lubenice proučavaju se i na Univerzitetu u Oklahomi. Oba istraživanja su pokazala da su jakocrvene podvrste istisnule paradajz sa mesta kralja likopena. Gotovo 92 odsto lubenice čini voda, ali preostalih osam prebogato je likopenom, antioksidansom koji štiti ljudsko srce, prostatu i kožu.

„Za likopen, kojeg ima i u crvenom grejpfrutu, smatralo se da se nalazi samo u paradajzu”, dodaje Bimu Patil naglašavajući da „sada znamo da se u većim količinama sreće u crvenim podvrstama lubenice”. Likopen je, međutim, rastvorljiv u masti, što znači da su neophodne izvesne masnoće u krvi da bi se bolje upio u telu.

Prethodne provere pokazale su da se znatno bolje unosi iz paradajza pomešanog u salati sa uljastim povrćem, poput avokada ili spanaća. Isto bi se odnosilo i na likopen u lubenici, iako mešanje sa spanaćem ili avokadom teško može proći.

Nisu obavljena nikakva proučavanja da bi se utvrdio vremenski raspored jedenja uljastog povrća kojim se pospešuje apsorpcija likopena.

Poslednji savet u vezi s lubenicama koje kupite: kudikamo je bolje čuvati ih neisečene na sobnoj temperaturi. Iznos likopena može se održati čak i ako ona leži na podu kuhinje. Ali kada je isečete, stavite je u hladnjak i uživajte!