Prevlaka je za Crnu Goru i dalje otvoreno pitanje
Рт Оштро на Превлаци „задире” у улаз у Боку которску (Фото М. Галовић)
Od našeg stalnog dopisnika
Podgorica – Ako je Prevlaka „ničija zemlja”, kako je to u istoimenoj knjizi zapisao naš nekadašnji novinarski vuk Ljubomir Đikanović, onda je sada pitanje za crnogorsku vlast može li to parče zemlje oko kojeg se spori s Hrvatskom biti ničija briga.
Svi eksperti od devedesetih godina do sada saopštavali su da Prevlaka „jedino i može biti crnogorska”. Hrvatskoj je pripao kopneni deo Prevlake, odnosno rt Oštro i uzan pojas mora uz Prevlaku, a Crnoj Gori ostao deo ulaza u Bokokotorski zaliv.
Razgraničenje na moru i kopnu nije jedino oko čega se spore dve države, već i školski brod „Jadran”, koji Hrvatska svojata uz poruku da „imovina bivše zajedničke države koja se nalazi na crnogorskoj teritoriji pripada zvaničnom Zagrebu”.
Iz Ministarstva spoljnih i evropskih poslova Hrvatske nedavno su poručili da postoji „formalno uspostavljeno međudržavno poverenje, gde svaka država ima svoje, no ako oni (Crna Gora) nešto menjaju, to je njihova stvar”.
Evropska unija je u strategiji proširenja navela da „neće uvoziti bilateralne sporove”, ali je zanemarila činjenicu da je Hrvatska postala članica unije iako nije rešila teritorijalne sporove, koji i danas traju.
Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić rekao je poslanicima u Skupštini Crne Gore da nije zadovoljan protokolom potpisanim s Hrvatskom jer u njemu piše da je kopnena granica određena, dok se o morskoj treba razgovarati i definitivno je utvrditi. Istakao je da su za Crnu Goru podjednako sporne i kopnena i morska granica.
„To neslaganje (oko kopnene i vodene granice) je i glavni razlog zbog kojeg nisu uspeli dosadašnji pokušaji definitivnog razgraničenja. Vlada planira da formira komisiju koja će, u dogovoru s Hrvatskom, pokušati da reši pitanje Prevlake. Verujem da to otvoreno pitanje ne može biti prepreka za napredovanje Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji”, kazao je premijer.
Govoreći o privremenom sporazumu Crne Gore o razgraničenju s Hrvatskom iz 2002. godine, Krivokapić je pojasnio da je potrebno precizirati tačan naziv tog sporazuma – „Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu”, koji je potpisala Savezna Republika Jugoslavija, uz učešće predstavnika tadašnje Crne Gore.
Poručio je i da nije u mogućnosti da otkrije sve detalje ovog sporazuma jer je „dokumentacija koja se tiče tih pregovora označena stepenom tajnosti”. Kako je podsetio poslanike, predmet je pred Arbitražnim sudom, ali je potrebno da „obe strane potpišu tekst specijalnog sporazuma kojim zvanično iskazuju obavezu prihvatanja i izvršenja presude tog suda, ali i da tim sporazumom potvrde da su se usaglasile oko predmeta spora”.
Krivokapić je uveren da se, ako postoji dobra volja, može postići dogovor o predmetu spora, što bi moglo otvoriti ne samo put za arbitražu, već i mogućnost da se spor reši ili čisto bilateralnim ugovorom ili pred Međunarodnim sudom pravde.
„U više navrata smo imali prilike da čujemo od hrvatskih zvaničnika da će Hrvatska pomoći Crnoj Gori u svim fazama pridruživanja EU, posebno kad je reč o ekspertskoj pomoći. Naravno, postoji opasnost da, kao odgovor na odnos prema bližoj i daljoj istoriji Vlade Crne Gore i parlamentarne većine, zvanična Hrvatska promeni stav”, ocenio je Predrag Sekulić, poslanik Demokratske partije socijalista.