Bolivija, zemlja mesečevih pejzaža, vere i magije

19. 09. 2021. 20:00

Живописне улице главног града Боливије (Фото EPA-EFE/Martin Alpaz)

La Paz – Latinska Amerika Gabrijela Garsije Markesa je magično mesto halucinantnih muškaraca i legendarnih žena. Za urugvajskog pisca i novinara Eduarda Galeana ovaj kontinent je mesto seljaka koji služe potrebama stranaca. Argentinski pisac Martin Kaparos smatra da „Latinoamerikanci imaju mnogo nagomilanog očaja i više ne znaju kuda da idu”.

Posle više od trideset godina provedenih u Boliviji i putujući po zemljama ovog rajskog kontinenta rekla bih da su sva trojica u pravu.

Grad La Paz se budi uz zvuke samponje, duvačkog instrumenta koji se može čuti u daljini, iz Mesečeve doline, kojoj je, kažu, ime dao astronaut Nil Armstrong kad je došao u posetu ovom magičnom gradu ukotvljenom među vrhovima Kordiljera, na 3.800 metara nadmorske visine. A sve zbog njene sličnosti s Mesečevim pejzažima, kaže gradska legenda.

U ovom gradu ne možete ostati gladni. Ima hrane za svaki džep. Radnici, dok se na pauzi odmaraju od teškog posla na višespratnicama modernog dizajna, u miru jedu svoj skromni obrok koji se sastoji od avokada i konzerve tunjevine ili guste čorbe spremljene od povrća, zrna kinoe i mesa.

Možete uživati i u drevnim receptima kao što su tipična saltenja, ili čairo na bazi krompira sušenog na suncu.

U daljini možete posmatrati Iljimani, najvišu snežnu planinu Kraljevskih kordiljera i kuće na obroncima oko grada povezane mrežom modernog sistema žičare koju je gradio jedan od najvećih evropskih industrijskih giganata.

U samom centru La Paza nalazi se ulica Sagarnaga, koja čuva tajne tradicionalnog tekstila, nakita od srebra i zlata, grnčarije… Tu su i radionice za izradu muzičkih instrumenata i neizbežna pijaca vračeva, gde se može pronaći magični prašak za sve boljke.

U blizini grada su dva izletišta poznata po svojim energetskim moćima: jezero Titikaka i drevni arheološki grad Tijahuanaku.

Na jezeru se nalazi Bazilika boginje Kopakabane, zaštitnice policije i Kraljice nacije. Izgrađena je 1583. godine i pripada Dominikanskom redu. Zanimljivo je da je sinkretizacija katoličanstva nametnutog od strane španskih osvajača i autohtone vere drevnih naroda Inka proizvela nove običaje, koji su vidljivi upravo u ovom za lokalno stanovništvo najznačajnijem hramu.

Tako je uobičajeno videti da se par venčava poštujući katolički obred i odmah nakon završetka istog zatraži da i lokalni vrač svojom drevnom ajmara magijom doda garanciju sreće, blagostanja i plodnosti mladencima. I novi auto i kuću osveštaće i katolički sveštenik i vrač. I jedan i drugi obavezno će kao dodatak u svojim obredima nositi listove drevne biljke koke, koja je od vremena Inka imala lekovita i magijska dejstva. I svaki pedijatar preporučiće čaj od ove biljke za smirivanje bebinih grčeva.

U Boliviji se vrlo brzo nauči da suprotnosti mogu da žive u harmoniji, bilo da je reč o jelima, religiji, arhitekturi, odeći ili nekim drugim segmentima svakodnevnog života.

U potpunom skladu i razumevanju naći će se dve žene na promociji neke knjige ili novog kozmetičkog proizvoda, jedna obučena po poslednjoj evropskoj modi, druga u tipičnoj indijanskoj nošnji fine izrade. I razumeće se.

Bilo kojem društvenom segmentu da pripadaju, žene su stub kuće i veoma predane i brižne majke. Nije retkost videti majku koja prodaje na pijaci s decom koja su ceo dan uz nju. Radiće domaće zadatke, spavati ili se igrati dok majka radi. I to po izboru majki, koje ne žele da se odvajaju od njih. Čak je i zakonom dozvoljeno da majke dok doje mogu da dolaze s bebom na posao.

Za Boliviju kažu da je najsiromašnija zemlja Latinske Amerike, ali i najbogatija nalazištima litijuma. Bogata je i zdravom i blagom klimom, ogromnim prirodnim resursima i nasmejanim i dobrodušnim ljudima. Zanimljivo je da u ovoj zemlji postoji dekret koji određuje da svaki privrednik, u skladu sa svojim prihodima, ima obavezu da godišnje izdvoji određenu sumu novca od zarade i otkupi umetnička dela od lokalnih umetnika. Tako kancelarije velikih firmi, hotela, banaka, industrijskih pogona i slično, krase slike i skulpture domaćih stvaralaca.

Odavno su krojači otkrili finoću lamine vune pa je izvoz artikala od ovog plemenitog materijala jedan od važnih izvora koji donose devize u ovu andsku zemlju. Kada kupujete bilo koji odevni predmet od alpaka reći će vam da će vas zimi grejati, a leti hladiti jer je živ i ima dušu. I zaista je tako. A onima koji mnogo vremena provode ispred kompjutera toplo će preporučiti pončo od ove tkanine i objasniti da je prirodni zaštitnik od štetnih zračenja.

Nisu borba za opstanak i zavisnost od prirode podstakle samo seljake i rudare da se mole bogovima starih Inka i hrišćanskim svecima. Bogovi Anda pomažu mnogim kreativnim ljudima, koji, svesni bogatstva kulture, koriste svoje znanje da svetu pokažu nasledstvo svojih predaka. Bolivijski arhitekta Fredi Mamani, osnivač neoandskog stila, koji već godinama menja izgled gradova u ovoj zemlji, pozvan je da ulepša zgradu Fondacije „Kartije” u Parizu.

Tako će deo rajskih boja, oblika i neobičnih mitskih figura Inka s Anda i iz amazonskih prašuma možda osvojiti evropske prestonice kao što je evropska kultura osvajala Latinsku Ameriku.

Počasni konzul Republike Srbije u Boliviji