Zapadni blok, globalno prestrojavanje

28. 09. 2021. 18:00

Данијел Крејг, одлазећи Џејмс Бонд, постао почасни командант Британске краљевске морнарице (Фото EPA-EFE/Lphot Lee Blease/British Ministry of Defence)

Uspon Kine i oporavak Rusije definitivno su uspostavili multipolarizam u međunarodnim odnosima uz nužnu preraspodelu moći jer su tekuća dominacija zapadnog liberalnog modela i format delovanja dovedeni u pitanje na globalnom planu. To je naročito izraženo procesom gubljenja dominantne pozicije SAD i njihovog nastojanja da se to strateški predupredi politikom robusnog obuzdavanja pre svega Kine, delom i Rusije, upotrebom ekonomskih (Tramp, sankcije), ideološko-političkih i vojnih (Bajden) mehanizama i sredstava. Svedoci smo da su pomenuti mehanizmi u punoj upotrebi: ideološko-politički prema Kini (Sinkjang, Tibet, Hongkong) i Rusiji (ljudska prava i dr.), kao i vojni u Evropi (NATO) i indo-pacifičkoj regiji političkom i vojnom preraspodelom zapadnih efektiva. Svet zasigurno ulazi u novu eru konfrontacija i trke u naoružanju s posledicama koje ćemo tek sagledavati.

Međutim za nas je posebno interesantno strateško prestrojavanje u zapadnom globalnom bloku u skladu s novim strateškim ciljem SAD obuzdavanja glavnog rivala Kine na indo-pacifičkom prostoru. Važna odlika prekomponovanja zapadnih efektiva je nova strateška osovina Vašington–London s vraćanjem na tradicionalno „genetsko” savezništvo SAD sa sada samostalnom Velikom Britanijom (VB), željnom povratka na globalnu scenu velikih sila, čije poverenje i lojalnost za SAD ni do sada nisu bili sporni. Tu je na političkom planu i projekat KVAD (SAD, Indija, Japan, Australija), kome upravo ovih dana predstoji operacionalizacija. Izlazak VB iz EU i ulazak na globalni teren sada dobija pravi smisao, što potvrđuje najnoviji pakt AUKUS (SAD, VB, Australija), koji ukazuje na operativni početak strateške upotrebe sile u Pacifiku prema Kini. U tom cilju je i naglo napuštanje Avganistana od strane SAD radi oslobađanja političkih, vojnih i finansijskih efektiva, a posle evidentnog neuspelog dugogodišnjeg angažmana. U svemu britanski ulog sa angažovanjem Komonvelta i tradicionalnog uticaja na indijskom, indokineskom potkontinentu i Hongkongu ima važnu vrednost za strategiju SAD na Pacifiku u suprotstavljanju Kini.

Naime, jednostranim napuštanjem Avganistana sa zanemarivanjem saveznika EU i NATO i novim AUKUS i KVAD projektima SAD potvrđuju ključni cilj – obuzdavanje Kine u narednom periodu, čemu izgleda postojeća struktura savezništva nije funkcionalna, te stoga niti uključena u celini u novu pacifičku strategiju protiv tog glavnog globalnog rivala. Otuda SAD funkciju savezništva sa EU i NATO-om praktično ostavljaju za čuvanje zaleđa (Evropa, Mediteran), obuzdavanjem u ovom slučaju dominantno Rusije. EU, istina, već neko vreme nema uticaj na globalnom planu, što ilustruje i izlazak VB. NATO opet zbog nekih političkih dilema na transatlantskoj i evropskoj EU relaciji nije dovoljno operativno homogenizovan za globalan nastup, što je nastupom na Bliskom istoku i Avganistanu u neku ruku i potvrđeno. U kojoj meri je u svemu ovome prisutno i pitanje poverenja, najbolje pokazuje primer Francuske, koja je u slučaju novog pakta AUKUS brutalno skrajnuta s važnim političkim posledicama i porukama.

Dakle, u novoj zapadnoj preraspodeli moći i strateških ciljeva EU i NATO dobijaju dominantnu „nadležnost” za naš region koji će poslužiti i za kvalifikovanje za povratak/ulazak na globalnu vodeću scenu. To načelno znači odgovarajuće obuzdavanje i minimiziranje uticaja Rusije i Kine u svakom pogledu. Konkretnije, za EU uspešno rešavanje i konačan obuhvat regiona u zapadnu interesnu sferu uticaja ostaje glavni zadatak i kriterij povratka na globalnu scenu. Za NATO je to konačno zauzimanje kompletne „linije vatre” s proširenjem i vojnopolitičkom suštinskom dominacijom.

Konkretno za Srbiju i njenu spoljnopolitičku poziciju ova preraspodela je novi izazov imajući u vidu „nezavršene poslove” i otvorena pitanja u regionu s kojima je direktno ili indirektno Srbija povezana s jedne i njene sopstvene strateške ciljeve, nacionalni i državni interes, spoljnopolitičku strategiju s druge strane. Globalno sučeljavanje i njegova oštrina podrazumevaju pojačanu dinamiku u angažovanju globalnih aktera na tačkama dodira kakav je i naš region. Neki elementi toga su već prisutni, što ovih dana ilustruju zajedničko reagovanje ambasadorki SAD i VB u Crnoj Gori o tamošnjoj političkoj krizi s jasnom porukom o čvrstoj potrebi odbrane evroatlantske pozicije Crne Gore od „stranog” uticaja i unutrašnjeg „ekstremizma”, kao i imenovanje SAD Metjua Palmera za neobičan zadatak da prati izborne reforme u BiH. Nove konkretnije aktivnosti glavnih globalnih aktera nesumnjivo tek slede.

Diplomata u penziji

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista