Izrael tuguje, Hezbolah slavi
Припадници Хезболаха славе размену са Израелом Фото АФП
Krvavi sukob Izraela i Libana, u kojem je pre dve godine poginulo oko 1.200 Libanaca i 159 Izraelaca, zvanično se završio tek juče. Na graničnom prelazu Roš Hanikra, razmenom posmrtnih ostataka dva oteta izraelska vojnika za pet Libanaca zarobljenih u borbama, suprotstavljene strane su završile poslednje poglavlje jednomesečnog rata okončanog 16. avgusta 2006. godine.
Libanski radikalni islamistički Hezbolah predao je juče ujutru dva crna kovčega u kojima su posmrtni ostaci dva izraelska vojnika, čija je otmica 12. jula 2006. bila povod za izraelski napad. Dok u Izraelu još nije bilo potvrđeno strahovanje da su u kovčezima oteti vojnici Elded Regev i Ehud Goldvaser, Hezbolah je prvi put objavio da su baš ta dva vojnika mrtva i da su u kovčezima njihovi posmrtni ostaci. Nedugo potom i izraelski vojni zvaničnici su saopštili da su forenzičari potvrdili ovu tvrdnju.
Dok je u Izraelu juče vladala svojevrsna atmosfera nacionalne žalosti, u susednom Libanu Hezbolah je na nekoliko mesta priredio svečani doček za zarobljenike puštene iz izraelskih zatvora, slaveći ih kao heroje. Vođe ove šiitske organizacije shvatile su pristanak Izraela kao zvanično priznanje poraza u ratu, tako da je jučerašnji dan proglašen nacionalnim praznikom, a na putu od granice vijorile su se žute zastave Hezbolaha. Razmena posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, koju su uživo prikazivale izraelska televizija i televizija Hezbolaha Al Manar, bila je razlog i islamističkom Hamasu za slavlje u pojasu Gaze.
Međutim, ožalošćeni Izraelci su odmah zapretili da će se osvetiti lideru Hezbolaha šeiku Hasanu Nasralahu za smrt vojnika.
„To je vrlo težak dan za nas”, izjavio je Cvi Regev, otac Eldada, pre nego što su kovčezi prikazani na televiziji.
Jučerašnja razmena je, ipak, bila gorak zalogaj za vlasti u Tel Avivu, budući da se dogovorom, kome je u ime UN posredovao Nemac Gerhard Konrad, izraelska strana obavezala da oslobodi iz zatvora ozloglašenog Samira Kuntara.
Kuntar se 1979. godine, kao pripadnik Palestinskog oslobodilačkog fronta, ubacio čamcem na sever Izraela i ubio jednog izraelskog policajca, još jednog Izraelca i njegovu četvorogodišnju kćerku. Supruga ubijenog Izraelca se krila u ormanu, gde je slučajno ugušila dete pokušavajući da priguši njegov plač kako ih ne bi otkrio Kuntar, koji je u to vreme imao samo šesnaest i po godina.
Kuntar je kasnije te godine uhvaćen i zbog ovog zločina osuđen na četiri doživotne kazne, dok je u rodnom Libanu za pripadnike Hezbolaha postao heroj. U toku bezmalo 30 godina njegove robije, Palestinski oslobodilački front i Hezbolah su u više navrata bezuspešno pokušavali da u zamenu za otete Izraelce oslobode Kuntara.
Predsednik Izraela Šimon Peres izjavio je da je osećao gorčinu i nepodnošljiv bol što mora da pomiluje Kuntara, naglasivši da Izrael ima obavezu da vrati vojnike. Mark Regev, portparol izraelskog premijera Ehuda Olmerta, naglasio je da je „Samir Kuntar brutalni ubica dece i svako ko ga slavi kao heroja gazi osnovnu ljudsku pristojnost”.
Razmenu je prekjuče izraelska vlada konačno odobrila velikom većinom glasova, iako su se neki ministri usprotivili puštanju zatvorenika u zamenu za tela vojnika.
Osim toga, Izrael je predao i tela 199 Libanaca i Palestinaca, ubijenih u pokušaju da se proteklih godina ubace na sever Izraela. I Hezbolah će vratiti posmrtne ostatke izraelskih vojnika ubijenih u drugom libanskom ratu, a dogovor poziva Izrael da u kasnijoj fazi oslobodi i desetine Palestinaca iz izraelskih zatvora.
Otac ubijenog Ehuda Šlomo Goldvaser je zbunjen slavljem u Libanu i, kako kaže, ne razume zbog čega Libanci slave.
„Žrtvovali su više od 700 svojih najboljih boraca i celu svoju ekonomiju, i šta su su dobili za svoje dela – ubistvo, krvavo ubistvo troipogodišnje devojčice i njenog oca. I zbog toga prave onoliko slavlje, zbog kojeg su se toliko žrtvovali, Tako da osećam samo sažaljenje prema njima”, rekao je Goldvaser, osvrćući se na puštanje Kuntera kao posledicu rata između Izraela i Hezbolaha.