Večernji parti u pandemijskom vrtu
Kovid propusnice mirišu na privilegiju, klupski snobizam iz elizabetanske nostalgije. Elita izabranih ili zaštićenih, s pravom na noćni provod. Ko primi vakcinu nekoliko puta, najmanje dve, za koji dan, nedelju ili mesec obavezno tri, ima pravo ne samo na život nego i na večernji parti u pandemijskom vrtu.
Stvari su, ipak, mnogo ozbiljnije. Pitanje za ovu urbanu civilizaciju večnog odbijanja jeste upravo iz njihove omiljene oblasti ljudskih prava. Šta je čoveku važnije: život ili sloboda? Tim pitanjem bi se zamislio radoznali Sokrat. Bez života nema slobode, bez slobode nema života. Birajte!
Ali danas je realnost suviše sumorna. Ljudi umiru, i to većinom oni koji odbacuju vakcinu, a brane slobodu izbora. Da li je sloboda zaista toliko skupa ili ljudski život toliko bezvredan? Grešim li? Vakcina u mišicu ili „Pavlovićeva mast” u nos? Ovu drugu recepturu propisivala je malobrojna grupa antivaksera na nedavnim noćnim protestima u Beogradu. Takvi i slični melemi novitet su u odnosu na već stereotipne zavere o čipovanju, mada ne primećujem da bankovni aparati reaguju na moje prisusvo bez kartice, te mi se ne skida sitniš sa računa i automatski preliva na tajni konto Bila Gejtsa. Nije blesav Bil da preuzme moj nedozvoljeni minus. Teorije zavere jesu otkačene i bile bi čak i krajnje zabavne da nije reč o masovnom umiranju.
O kovid propusnicama: ljudi umiru, i to većinom oni koji odbacuju vakcinu, a brane slobodu izbora. Da li je sloboda zaista toliko skupa ili ljudski život toliko bezvredan
Jer svako ima pravo da uradi sa svojim životom šta želi, ali nema pravo da ubija druge, ponoseći se svojom slobodom kontaminiranog kretanja i glasnika virusa. Zar to nije pokušaj ubistva, lišavanje drugog prava na svoj život? A to kažnjavaju još od starih Sumera.
U ovom polarizovanom svetu bogatih i siromašnih, zapadnih i istočnih, velikih i malih, pojavila se još jedna podela: na svet slobodno umirućih i onih koji to odbijaju. Ne u ime bilo kakve ideologije koliko iz egzistencijalističkog minimuma. Zašto da ne proživim zdrav još neki dan, pitaju se. Sada već vidim problem. Ovi proroci o opasnosti vakcine koji redovno umiru među 90 odsto zaraženih i hospitalizovanih organizovaće pobunu protiv zabrane noćnih bahanalija, gde se uz razne vrste novih alkolholnih pića i opijate mogu besplatno servirati razne vrste uvezenih virusa sa imenima iz starogrčkog alfabeta.
Ko to da propusti, a da bude slobodan i posle 22 časa? Demokratski svet se ne obazire na ovakve dileme. U Francuskoj je pokazivanje kovid propusnice postala svakodnevica 21. jula. Na početku je posedovanje takve propusnice bilo neophodno samo za posete bioskopima, pozorištima, muzejima, sportskim dvoranama i drugim kulturnim ustanovama.
Onda se krenulo dalje. Propusnica je postala neophodna i za boravak u kafićima na zatvorenom i otvorenom, pri ulasku u zoološke vrtove, biblioteke, pozorišta, bioskope, noćne klubove i kockarnice.
Potrebna je i za i boravak u hotelima, odmaralištima i kampovima, kao i za korišćenje javnog prevoza. Ko neće da se vakciniše neka ide peške. Kazna za one koji ne nose maske u prevozu iznosi 135 evra.
Ulazak u tržne centre moguć je bez propusnice, osim ako lokalne vlasti odluče drugačije. Tržne centre drže korporacije, čik da im se neko zameri. Da se razumemo, EU antivakseri i policija na drugoj strani, koja je obavezno vakcinisana, širom briselskog carstva vode prave ulične ratove. Hoće da se biju, pa to ti je, što je u velikoj meri izazvano i konfuzijom u medicinskoj struci jer i među nobelovcima ima različitih mišljenja o poreklu i lečenju kovida 19.
Naši antivakseri su daleko pitomiji. Neće da biju, bacili su se na propagandu i ideološki rad. U tom grmu leži zec. Vlade kao vlade, gotovo da svima predstoje izbori, pa svaka pažljivo meri preko istraživanja javnog mnjenja da li će se pribeći obaveznoj vakcinaciji, uvođenju restriktivnih mera ili pendrecima po glavi antivaksera. U Evropi uglavnom biraju sve tri opcije u paketu. Šta god da su radili zabačeni Portugalci, vakcinisali su 86 odsto stanovništva. Eno ih, kuliraju, bez restrikcija. Španci su odmah iza njih (79 odsto), a slede Danci (76), gde su ukinute gotovo sve mere.
Na Balkanu, naravno, sve Paster do Pastera, sve primarijus do primarijusa. Od Slovenije sa 51 odsto vakcinisanih, Hrvatske (43), Srbije sa 42 odsto pelcovanih, do Albanije i Rumunije, koje su zastale na svega 30 procenata. Ako Srbija ima vakcinalni švedski sto, zaboravimo sad ostale, nećemo mi živeti tamo, gde je nastao zastoj i šta će promeniti kovid propusnice naciji koja više veruje u beli luk nego u medicinu?
Ako pažljivo slušate Vučića, primetićete da je on za obaveznu vakcinaciju, ali da mu to ne dozvoljava Ustav, što je tačno. Ali je još tačnije da trećeg aprila sledeće godine, kako se najavljuje, slede izbori, tako da šef države i naprednjaka ima jasnu računicu. Većina glasača neće da se vakciniše, a ukoliko on ima, hajde da ga častim sa oko 60 odsto podrške, to će reći da za njega glasa dobar deo antivaksera, dok je protiv njega i dobar deo onih koji su se bocnuli. Ukoliko ove prve mlatne po glavi, ili još gore, po džepu, podrška će mu se topiti. Ako u tu jednačinu ubacimo omladinu koja je najkritičnija jer su, nažalost, uspele gluposti o povezanosti vakcine sa izazivanjem steriliteta, a klinci postaju glasači, kovid propusnice su pokušaj da se oni kako-tako odvoje od noćnog provoda, a da im ruke suviše ne zadrhte od gneva prema vlastima kad glasaju.
Klinci već imaju strategiju. Ranije će organizovati žurke. Oni na matinee, vakcinisani matorci u noćni provod. Ili će mališe organizovati gerilske žurke. Naša deca su pragmatična: imaju onlajn nastavu, a kafići i klubovi rade. Tu, dakle, nešto ne štima. Kakva je to korona koja u klubovima do deset uveče ima manje dejstvo od one u učionicama i anfitetarima, a posle 22 časa naglo podivlja tamo gde se lumpuje?
Rešenje je možda apsurdno, ali bi pomoglo. Onog čikicu koji udiše „Pavlovićevu mast” treba objavljivati pred svaki drugi dnevnik. Da budem jasan, mast je odlična za bebe i tačno se zna gde se maže. Ko tom simpatičnom čoveku u poznijim godinama veruje da će ukokati koronu ako njom maže nos, neka se ne poziva na Ustav, nego na Bibliju!