„Velika Albanija" urušava „Otvoreni Balkan"

Jelena Popadić

30. 10. 2021. 21:56

Протест испред амбасаде Србије у Тирани (Принтскрин Косово онлајн)

Prijateljski odnosi između Albanije i Srbije i međusobno priznanje Kosova i Srbije ključni su za izgradnju stabilne i prosperitetne budućnosti zapadnog Balkana, poručila je nedavno albanska ministarka Oldete Džačka na „Tviteru”, na šta je ambasada naše zemlje u Tirani reagovala rečima da „mešanje u unutrašnje stvari drugih ne pomaže” unapređenju saradnje. Nakon toga premijer Albanije Edi Rama uputio je poruku da je „Otvoreni Balkan”, zbog kojeg se inače ranije verbalno sukobio s Albinom Kurtijem, ideja budućnosti, ali je rekao i da će se ujedinjenje Albanaca vršiti takvim idejama i alatima, a ne „glasovima prošlosti”. On je za nemački dnevnik „Merkur” kazao da je ujedinjenje Albanije i „Kosova” verovatnije ako ostanu bez članstva u Evropskoj uniji.

A predsednica albanskog parlamenta Lindita Nikola krajem prošle nedelje ponovo se našla u ulozi zastupnika kosovske „državnosti” na konferenciji predsednika parlamenata država članica Saveta Evrope u Atini. Tom prilikom Nikola je naglasila da vrednosti koje brani i razvija ova organizacija nisu zagarantovane sve dok je zapadni Balkan na vratima Evropske unije, a Kosovo van Saveta Evrope. Dva dana kasnije portal „Kosovo onlajn” preneo je da će Besijana Kadare ponovo biti imenovana za ambasadora Albanije pri Unesku. Podsećamo, ona je već bila na čelu albanske misije pri ovoj organizaciji 2015. godine, kada je tzv. Kosovo bezuspešno zatražilo prijem u Unesko.

Jasno je da su ova, već viđena, kadrovska rešenja uvertira za ponovne zahteve prištinske vlasti za prijem takozvanog Kosova u neke od najvažnijih međunarodnih organizacija. Albanija, slažu se sagovornici „Politike”, nikada nije odustala od propagiranja velikoalbanske politike i sve vreme aktivno lobira za ostvarenje kosovske „državnosti”, uprkos šumovima na relaciji Tirana–Priština.

„Strategija koja se zasniva na velikoalbanskim aspiracijama i konceptu, konstanta u politici Albanaca na ovim prostorima, bez obzira na to ko je na vlasti i da li su u pitanju Kosovo i Metohija, Crna Gora, Albanija ili Severna Makedonija”, kaže za „Politiku” iskusni diplomata Zoran Milivojević. Od te albanske politike se, kako dodaje, ne odustaje bez obzira na eventualna neslaganja lidera iz Tirane i Prištine. „To što se Albin Kurti i Edi Rama ne slažu oko inicijative ’Otvoreni Balkan’ ili nekih drugih stvari ne utiče na njihov stav kada je u pitanju velikoalbanska strategija”, siguran je naš sagovornik.

Ognjen Karanović iz Centra za društvenu stabilnost podseća da albanski premijer Edi Rama ima jako sumoran lični odnos prema Albinu Kurtiju i obratno. Međutim, ti lični odnosi ne mogu da ugroze stratešku nacionalnu politiku. „Njihov krajnji cilj je jasan, oni žele ’veliku Albaniju’. U tome, u jednoj meri, imaju podršku Zapada”, izjavio je Karanović za „Politiku”.

Zoran Milivojević smatra da Albanci imaju potpunu podršku Zapada u ostvarenju svojih nacionalnih ciljeva. Oni se, kako smatra Milivojević, uklapaju u globalnu strategiju Zapada, lojalni su politici Zapada, protiv su Rusije i Kine. Takođe, u albanskom korpusu se smatra da je ovo vek zaokruženja panalbanske politike i strategije i da je ovo šansa da se on ostvari zahvaljujući vetru u leđa koji im daju pojedine zapadne zemlje. „U zapadnim zemljama važi uverenje da im je albanski korpus ključni saveznik bez obzira na to ko je trenutno na vlasti u Albaniji ili na KiM”, dodaje naš sagovornik, navodeći da velikoalbanski interes postaje dominantan na ovim prostorima i da će to tek postati.

OVK je, kako naglašava, simbol realizacije albanskih ciljeva u Tetovu, Tirani, Tuzima, ali i u Njujorku i Parizu. Svuda gde živi taj narod. Milivojević naglašava da Albanci nisu odustali ni od jednog cilja koji bi mogao da bude afirmacija državnosti Kosova budući da je to put ka realizaciji velikoalbanske politike. Borba bi im bila značajno lakša kada bi imali dve države, dva međunarodnopravna subjekta koja bi se borila za istu stvar. Zato pokušavaju da prodru u Unesko i Interpol, a krajnji cilj su Ujedinjene nacije. „Zaokruženje kosovske ’državnosti’ apsolutni je prioritet delovanja Albanaca i u Tirani i u Prištini. Oni idu ka istom cilju i u skladu s tim prave kadrovsku i organizacionu strukturu. Nije slučajno što će na mesto ambasadora Albanije pri Unesku ponovo doći Besijana Kadare. To pokazuje koliko im je panalbanska ideja važna”, ističe Milivojević.

Inače, Besijana Kadare je kćerka čuvenog albanskog pisca Ismaila Kadarea, magistar je moderne i komparativne književnosti i, kako prenosi „Kosovo onlajn”, važi za naglašeno ostrašćenu osobu po pitanju tzv Kosova. Trenutno je ambasador Albanije pri Ujedinjenim nacijama i na toj dužnosti je od 2016. godine.

Milivojević napominje da očekuje da će Priština ponovo zakucati na vrata Uneska, a siguran je i da su Albanci, kao i njihovi lobisti, radili na tome da postignu podršku dve trećine članica, koliko je neophodno za prijem u ovu organizaciju. Navodi i da će u tom pokušaju imati punu podršku nove američke administracije. Zapad, kako dodaje, velikoalbansku politiku stavlja u funkciju ostvarenja svojih interesa, a njihov krajnji cilj je da ovladaju ovim prostorom i da se NATO proširi na teritoriji KiM. Zbog svega pobrojanog Milivojević navodi da će ubuduće Priština i Tirana nastupati koordinisano, s više dinamike i odlučnosti.

Ognjen Karanović dodaje da ga ne bi iznenadilo čak ni da prištinske vlasti predaju zahtev za prijem u Savet Evrope iako ne mogu da budu član ovog međunarodnog tela budući da nisu u Ujedinjenim nacijama. Takođe, kada se govori o prijemu novih članova, Statut SE precizira da su to evropske države, a tzv. Kosovo nema status međunarodno priznate države.

„Bez obzira na sve to, oni će nastaviti s pokušajima ulaska u značajne međunarodne institucije. Cela njihova politika je usmerena na to, bez obzira na razlike među političarima”, kazao je Karanović. On dodaje da su odnosi između privremenih prištinskih institucija i Tirane kompleksni, opterećeni nepoverenjem, pa čak i preziranjem predstavnika zvaničnih institucija. Ali, kako naglašava Karanović, Rama neće odstupiti od albanskih nacionalnih interesa iako je svestan da bi stvaranje takozvane velike Albanije podrazumevalo promenu postojećih granica na Balkanu, što nije realno. Karanović kaže da u budućnosti možemo očekivati pokušaj podrivanja Kurtijeve vlasti od strane Edija Rame, ali ne u toj meri koja bi mogla dovesti u pitanje svealbanske nacionalističke planove.

Neuspeli protesti Albanaca, Hrvata i Bošnjaka

Ispred konzulata Srbije u Njujorku prekjuče je održan protest članova dela albanske dijaspore zajedno s jednim brojem iseljenika iz Hrvatske i BiH, kako su naveli, sa ciljem „podizanja svesti u svetu o zločinima koje je počinila Srbija u periodu 1991–2001. godine”. Narodna poslanica s Kosova i Metohije Vasfije Krasnići-Gudman izjavila je da očekuje da će protest imati veliki uticaj da se zadovolji pravda za sve žrtve. Ambasador Srbije u Sjedinjenim Američkim Državama Marko Đurić izjavio je da su uglavnom protestovali državljani Srbije albanske nacionalnosti koji u konzulat Srbije dolaze da uzmu dokumenta.

„Radi se o malom broju, zaista malom broju naših državljana, a mnogi od njih dolaze u generalni konzulat Srbije da vade pasoše i druga lična dokumenta. Smatram da oni imaju pravo da iskažu svoj stav jer je konzulat Srbije i njihov konzulat”, rekao je ambasador. Đurić je za TV Kurir izjavio da u Njujorku svako može mirno da protestuje, za razliku od Kosova. „Ovde mogu slobodno i mirno da protestuju, ovo nije Kosovo i Metohija, ovde neće niko da im puca u leđa. Ovde nema jedinica Rosu, niko neće da ih maltretira. Na protestu ispred konzulata Srbije okupilo se značajno manje ljudi nego na proslavi 140 godina diplomatskih odnosa Srbije i SAD, poruke prijateljstva su bile odlične”, rekao je Đurić. Istovremeno, u znak podrške skupu u Njujorku, organizovan je protest ispred ambasade Srbije u Tirani, koji je imao slab odjek u javnosti jer se, prema izveštajima medija, samo sedam učesnica pojavilo na tom događaju.