Za humaniji razvoj Beograda

09. 11. 2021. 14:48

U rubrici Među nama 21. septembra je objavljen dopis Mladena Obradovića, u kojem konstatuje da Beograd dramatično brzo menja svoje lice pa bi fotografisanjem trebalo sačuvati njegov izgled za potomstvo i buduće istoričare. To svakako treba učiniti, ali i svaki objekat koji ima istorijsku i kulturnu vrednost sačuvati od rušenja i oplemenjavati. Nova gradnja trebalo bi da doprinosi humanijem, racionalnijem i udobnijem životu građana, ali da ima i estetsku vrednost.

Izgleda da se o tome ne vodi dovoljno računa. Niču visoki objekti s bezličnim fasadama koji odudaraju od okruženja. Smanjuju se slobodne zelene površine, a ne podižu novi parkovi. Saobraćajna struktura postaje nedovoljna, kretanje se sve više usporava. Grad se postepeno zgušnjava, dehumanizuje i ruži.

Čini nam se da ne postoji vizija dugoročnog, strateškog, humanog, kulturnog i estetskog razvoja grada u kojem će se čovek osećati zadovoljno, udobno i prijatno. Čovek i njegove sveukupne potrebe i zadovoljstvo kao da nisu u fokusu naših planera.

Pri svakoj novoj gradnji potrebno je konsultovati i uvažavati mišljenje struke i nauke. Javne rasprave ne organizovati samo da bi se zadovoljila forma. Mora se obuzdati pritisak kapitala koji u borbi za veći profit, a često i u sprezi s nekim strukturama iz građevinarstva uspeva da nametne svoje interese.

Izuzetno je važno zaustaviti i kanalisati stihijski priliv stanovništva u glavni grad. To bi se moglo postići usmeravanjem priliva prema gradovima u okruženju Mladenovcu, Lazarevcu, Obrenovcu. Uostalom, oni su s tim ciljem svojevremeno i integrisani u beogradsku zajednicu.

Navešćemo nekoliko primera koji upućuju na potrebu promene odnosa prema planiranju razvoja grada. Pođimo od Trga republike. Nedavnom rekonstrukcijom pretvoren je u veliku kamenu ploču, koja nikoga ne privlači da tu sedne, odmori se i uživa, u ploču koju leti kad užari sunce zbog jare koju isijava morate zaobilaziti. Kome je smetao digitalni sat, jedini javni časovnik od Kalemegdana do Slavije, pa se morao ukloniti?

Nedavno je podignut stambeni objekat na prostoru iseljene ambasade SAD, od ulica Miloševe do Sarajevske, sa stanovima namenjenim pre svega mladim bračnim parovima, koji će sigurno imati decu. Na tom velikom prostoru izgrađena je kompaktna zgrada bez ijednom metra kvadratnog zelene površine, ni sa ulične, a ni sa dvorišne strane. Zar nije mogao biti ostavljen kutak za igralište? Najbliži parkovi su od ovog objekta udaljeni skoro kilometar.

Novi Beograd izrasta u moderan grad. Ali svaki pedalj slobodne i zelene površine je „pod nišanom” nove gradnje. Ne vidimo da je u poslednje vreme izgrađen nijedan park, niti drugačije oplemenjen neki slobodan prostor.

„Beograd na vodi” se oblikuje i završava na najatraktivnijoj lokaciji, kakvu nije imao nijedan evropski grad. Deo prema „Gazeli” i oko kule deluje svetski i za pohvalu je, dok se za ostalo to ne bi moglo reći. Ima se utisak da će to biti izolovana, zatvorena gradska četvrt, spavaonica s luksuznim stanovima i delom poslovnog prostora, četvrt bez ijednog objekta kulturnog ili sportskog sadržaja koji će privlačiti građane da se prema njemu upute. Taj deo grada ima samo dva ulaza – od starog mosta i od policijske stanice Savski venac. Mora se dobro razmisliti kako doći do Slavije ili Terazija. „Beograd na vodi” je izolovao Beograd od vode, od Save, umesto da mu je širom otvorio vrata prema reci. Zar se nije mogao izgraditi široki kej pored Save s drvoredima i zelenilom, koji će privlačiti šetače? Ovako „Beograd na vodi” ne korespondira s Beogradom i pitamo se šta će privući Vračarce, Zvezdarce, Voždovčane da u njega dođu.

U najavi su još neki slični graditeljski poduhvati, koje želimo samo spomenuti. Najavljuje se da će se u okolini železničke stanice „Prokop” graditi više solitera. Pitamo se kako će se obezbediti saobraćajna komunikacija s tim delom grada, ako je i danas pravi podvig doći do železničke stanice Beograd centar.

Intezivno se radi na izgradnji Kliničkog centra. Gradiće se i nove bolnice. Kako se planira rešenje saobraćaja u okviru Kliničkog centra i oko njega? Kako će bolestan pacijent od autobuske stanice u Kneza Miloša da se popne uzbrdo do Onkološke klinike, do Medicinskog fakulteta?

Koji razlozi navode planere da odustanu od decenijske najave osnovne trase budućeg metroa pravcem Bulevar kralja Aleksandra, Terazije, Novi Beograd, Zemun, dakle kičmom grada, ka novom pravcu, Makiš pa prema centru grada? Može li taj pravac rešiti saobraćajni kolaps u gradu?

Ovo su predlozi, ali i apeli planerima, jednog građanina, zaljubljenika u svoj grad koji nije član nijedne političke stranke, a s pravom postavlja pitanje: „Kuda plovi ovaj brod?”

Živomir Žika Tešić,
Beograd