Političari moraju da poštuju pravila oblačenja
Увек елегантна: премијерка Ана Брнабић (Фото EPA-EFE/T. Zenkovich)
Izgled ministra poljoprivrede Branislava Nedimovića, koji je crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića na beogradskom aerodromu dočekao u kaputu i farmerkama, izazvao je veliki broj komentara u javnosti – dok mu jedni zameraju ležernost i „nepodnošljivu lakoću” stajlinga, drugi se pitaju da li se iza nemarnog izgleda krije namerna poruka vrhovodstvu Crne Gore. Iako je premijerka Srbije Ana Brnabić ustala u odbranu ministra Nedimović sa objašnjenjem da on često prekrši pravila oblačenja, te da „dres kod nije nešto što je njemu posebno važno i čemu pridaje posebnu pažnju”, ostaje otvoreno pitanje da li političari mogu da se oblače po svom nahođenju ili moraju da poštuju pravila oblačenja. I da li u svakom ministarstvu mora da postoji garderoba s muškim odelima i ženskim kostimima za vanredne i neplanirane situacije, kao što je (ne)najavljena poseta važnih gostiju iz inostranstva.
U izjavi za „Politiku” ministar Branislav Nedimović kaže da je bilo planirano da Zdravka Krivokapića dočeka ministar spoljnih poslova Nikola Selaković, koji se neplanirano zadržao u Atini i nije stigao na vreme, pa je u poslednjem trenutku dogovoreno da premijera Crne Gore na aerodromu dočeka on, a da ga premijerka sutradan ugosti u Vladi Srbije, što se i dogodilo.
– I to je sve. Teorije zavere kojima se zabavlja beogradska čaršija jednostavno nemaju uporište u realnosti – ističe Nedimović i na komentar da je premijera Crne Gore po protokolu trebalo da dočeka premijer Srbije odgovara da je u pitanju bio „tehnički doček aviona”, te da je on izabran za tu ulogu. A na pitanje ko odlučuje o njegovom odevanju u javnosti Branislav Nedimović odgovara da sam bira garderobu.
Besprekorno odeven: predsednik Francuske Emanuel Makron (Foto EPA-EFE/I. Langsdon)
Odgovore na pitanja da li političari imaju prava da sami biraju garderobu, ko odlučuje o njihovom stajlingu u javnosti, da li moraju da se konsultuju sa stilistom kada dočekuju goste ili odlaze u državne posete poslali smo na adresu Ministarstva spoljnih poslova. Međutim, ni posle pet dana čekanja nismo dobili odgovor.
Mada nije želeo da komentariše konkretan slučaj, uz objašnjenje da su mnoge njegove kolege odgovorne za stajling političara, naš renomirani modni kreator Ašok Murti ističe da odelo šalje mnogo poruka, a to naročito važi za osobe na javnoj sceni.
– Odelo ne čini čoveka, ali šalje važne poruke jer je ono, hteli mi ili ne, prva stvar koju neko vidi na nama. Onog trenutka kada stupite na javnu scenu, bilo da ste političar ili javna ličnost, predstavljate svoju instituciju ili profesiju i morate voditi računa o tome kako ste obučeni. Postoji nešto što se zove „piramida odgovornosti” – što ste bliži vrhu, morate više da poštujete pravila jer vaše odelo predstavlja deo kulture i bontona. Ako to ne poštujete, znači da ste nevaspitani i da ne poštujete ni instituciju u kojoj radite, ni sagovornika s kojim komunicirate u ime te institucije. Što je vaš sagovornik na višem položaju, morate biti formalnije obučeni. I morate imati na umu da svojom pojavom možete uvrediti sagovornika na dva načina – ako ste previše formalni ili previše neformalni. To su nepisana pravila na koja ste pristali kada ste odlučili da se „upišete” u knjigu javnih ličnosti i iskoračite iz sveta privatnosti. To u prevodu znači da moda nije privatna stvar političara – ističe Ašok Murti.
Što je zemlja siromašnija, ona mora više računa da vodi o ljudima koji je predstavljaju, naglašava naš sagovornik i dodaje da se tako čuva dostojanstvo države. Opravdanje da ne znamo ništa o modnom bontonu jednostavno ne prolazi jer, kako kaže Murti, danas postoje sjajne knjige u kojima se možete edukovati kako da se obučete u kojoj situaciji – od Nove godine do prijema kod britanske kraljice. On smatra da bi svaki političar u svom kabinetu morao da ima dva odela – zimsko i letnje za neplanirane situacije u kojima mora negde da ode u posetu ili da primi značajnog gosta. Kada se odlazi u službenu posetu, mora se poštovati modna kultura domaćina, ali se istovremeno promoviše moda vlastite zemlje.
– Nekada me ta lakoća pristupa i improvizacija pomalo plaši jer država nije privatna stvar političara – postoje pisana i nepisana pravila ponašanja i oblačenja koja moraju da se poštuju. U posleratnoj FNRJ naš politički vrh imao je otvoren račun kod „Diora” i svima koji su se pojavljivali u javnosti odela su šivena po meri. Kada je Titu skrenuta pažnja da je račun postao visok i da bi trebalo da razmisli o smanjenju budžeta, on je odgovorio: „Šta vam pada na pamet? Da li ste svesni kakav utisak naši političari ostavljaju u odelima visoke mode?” Stiče se utisak da se sada manje vodi računa o tome kakav utisak oni ostavljaju u javnosti – zaključuje Ašok Murti.