Prizivanje MMF-a

20. 07. 2008. 22:00

Za razliku od svojih prethodnika, koji su se Međunarodnog monetarnog fonda klonili kao kuge, nova ministarka finansija Diana Dragutinović sama prizva tu ne baš popularnu „svetsku pozajmnu kasu” izjavljujući da bi za Srbiju bilo dobro da sklopi neki aranžman s njom. Kakav? Nije rekla. Svakako ne finansijski jer nam pare nisu neophodne, pošto su devizne rezerve oko deset milijardi evra, a trenutna cena pozajmljenih dolara dosta visoka.

Otkuda ta promena?

Sedajući u veoma vruću fotelju ministra finansija Dragutinovićeva, kao nestranačka ličnost, ako nije znala do tančina, morala je naslućivati s kakvim će se sve izazovima susresti u vođenju odgovorne ekonomske, budžetske, a time i fiskalne politike. Konačno, to je „preko plota” gledala s mesta viceguvernera NBS.

Od sadašnjeg šefa, predsednika vlade Mirka Cvetkovića i prethodnog ministra finansija, nasledila je budžet bez minusa, ali s tolikim finansijskim obećanjima i obavezama koje ga lako mogu gurnuti u dublji deficit. Zato se i priprema rebalans. Naravno. Naviše. Već u septembru. U tom kontekstu je spomenula i redefinisanje ovogodišnje planirane stope inflacije sa 6,5 na 8,5 odsto.

Za taj i sve buduće ekonomske poslove vlade i same ministarke Dragutinović MMF, na prvi pogled, nije neophodan. Rebalansi budžeta i antiinflaciona politika za savremene vlade, pa i našu, gotovo su rutinska stvar. Šta će nam onda MMF? Pogotovo što njegove preporuke i instrukcije vladama koje ga prihvate nisu baš popularne. To, konačno, pamtimo i mi. Do 2006, do kada smo imali aranžman, MMF je, između ostalog, insistirao na svođenju javne potrošnje u realne okvire i budno nadzirao plate u javnim, državnim, preduzećima. Valja, međutim, biti pošten do kraja pa reći da MMF i njegovi eksperti ne nameću svoja rešenja, ali dosledno insistiraju na sprovođenju onoga što se dogovori s kreatorima ekonomske politike.

Konačno, mi i sada bez aranžmana sa MMF-om imamo redovne konsultacije s tom institucijom i ona s vremena na vreme skenira našu makroekonomsku poziciju i preporučuje lekove za žarišta nestabilnosti.

Šta će nam onda MMF, kada sve što treba da učinimo možemo i moramo sami da uradimo? Bez tutora.

Ministarka Dragutinović primećuje da bi za nas bilo dobro kada bi i MMF dao pozitivnu ocenu našoj ekonomskoj politici, a to opet znači dobar signal stranim investitorima i preporuku za kandidaturu u EU. To stoji, ali suština stvari nije u tome, već u nečem drugom – nesumnjivom autoritetu MMF-a koji je ministarki potreban ne bi li svoju vladu ubedila u potrebu vođenja odgovorne fiskalne politike... i smanjivanje troškova finansiranja države. Ako je to u pitanju, a izgleda da jeste, onda MMF treba da dođe što pre jer je ulog veliki, iako će biti i onih koji će se osetiti izigranim u postizbornim dogovorima.