Parada kroz Pomoravlje
Dragan Marković nesporna je politička i medijska atrakcija naših dana, ali i čovek čije se ime sa specifičnim poštovanjem izgovara kad je reč o odbrani Srbije – od karaula do Generalštaba i od zemunica do kabineta ministra.
Šta je to, sad već moravska legenda, uradila za sistem odbrane i Vojsku Srbije rekavši svoje sudbonosno da ispred kuma iz SPS-a i starog svata iz PUPS-a? Mnogo, i strateški značajno za taj državno-partijski segment, pa je sad aktuelna civilno-vojna garnitura verovatno na mukama kakav ritual zahvalnosti da mu prirede: ima li smisla otvarati u Jagodini kakav centar za samoiskupljenje oficirskih kadrova prethodnih (crnih) režima kako bi se i oni uključili u dolazeću evroatlantsku bujicu. Ili, bar sledeću vojnu paradu organizovati kroz Pomoravlje sa sve tribinom na mestu onog kečerskog ringa?
Palmino da ili ne vagalo je ili ostanak Šutanovčevog tima „specijalista opšte prakse”, ili ustoličenje Delićeve „ekipe snova”, ozbiljno personalno pripremljene za preuzimanje odbrambenog poseda. Epilog prstenovanja Miloševićevih i Đinđićevih sledbenika ostavio je radikala Delića po strani, dok će demokrata Šutanovac nastaviti da nesmetano ambalažira srpsku vojsku prema direktivama iz centra srpskih nadanja.
Zanimljivom se čini i teza na kakvim bi se ispitima lojalnosti našli aktuelni generali i na kakvom bi se prestrojavanju obnoć radilo da je stameni Moravac rekao „ne” Vordsvortu i Tadiću. Jedino istančani afiniteti posmatrača, poznavanje vojne mašinerije i onaj iskonski redosled napuštanja broda koji tone mogli bi dočarati opštu sliku stanja u vojnom vrhu u očekivanju Palminog yes or not. Tek, majstor scene iz Jagodine nije dozvolio radikalski vatromet.
Izbegao je, dakle, komandujući trio (VK – MO – NGŠ) svoje Scile i Haribde i sad hvata vetar u leđa relaksirajući se u predahu od turobnog sna o Delićevom pohodu na vojne kabinete i komande. Gledali smo kako je skupštinskom čarolijom ,,127 za” moravski povetarac zaustavio preteći zemunski cunami.
Sledi li nakon ovih „iglenih ušiju” ikakvo provetravanje Ministarstva odbrane, možda ojačavanje kakvim Palminim talentima? Vidi li Krunska ulica, ako već ne priznaje, nestručnost u svom feudu sile? Primećuje li se taj raskorak između laičkog hteti i profesionalnog umeti? Šta znači ministrova ocena odličan data onomad vežbi rečnih snaga kad su egzaltirani eksperti oko ministra prvi put u životu videli brza plovila i ratni ambijent u vrbaku? I tako, od vežbe do vežbe, od parade do parade, od odličnog do neponovljivog.
Šta sad sa deklaracijom o vojnoj neutralnosti Srbije? Čeka li taj dokument suspenziju i poništavanje od novokoalicione grupacije, te izlazak iz retoričke ilegale po pitanju evroatlantizma? Deklaracija je, kobajagi, i dalje na snazi, ali svemoćni vojni „menadžment” ne gubi vreme i radi kao da taj papir najvišeg zakonodavnog tela države nikad nije ni donet.
Aktuelni Moravac je ključno zaslužan i za kompatibilnost pojedinih aspekata samovolje Miloševićevog i Tadićevog komandovanja otadžbinskom vojskom. Koliko je zakon, bar po pitanju hiperprodukcije (i kakvih) generala bio izigravan u onom režimu, toliko se to radi i u ovom. Kako su onda na ključna vojna mesta postavljani partijski podobni kadrovi, tako je i danas. Miloševićevi generali su uživali punu zaštitu od svega i svačega, a ni ovim Tadićevim ne može niko ništa.
Da je, konačno, u licitiranju ministarstvima, Dačić zatražio zaposedanje vojnog resora sigurno bi mu Tadić izašao u susret. A kako je lider SPS-a negde izjavio da se ne oseća kompetentnim za tu delatnost verovatno bi Šutanovca zamenio Dačićev džoker, kome je kao i aktuelnom ministru prvo radno mesto bilo - pomoćnik ministra policije. A to je već „svetska referenca u lokalnim okvirima”.
Vojni komentator